Svjetski dan oralnog zdravlja obilježen je i u Specijalističkiom centaru ”Dentalna klinika” Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci, koju su posjetili učenici petog razreda banjalučke O.Š. ”Stanko Rakita”.

Mališani su imali priliku da kroz promotivne i edukativne aktivnosti o zdravlju i higijeni zuba i prezentacije pravilne tehnike pranja zuba na odgovarajućem modelu, uče o načinima ispravnog pranja zuba i održavanja oralne higijene.

”Dentalnu klinku” posjetili su i predsjednica Srpske Željka Cvijanović, Alen Šeranić, ministar zdravlja i socijalne zaštite, u pratnji Radoslava Gajanina, rektora Univerziteta i Ranka Škrbića, dekana Medicinskog fakulteta UNIBL.

– U Republici Srpskoj 60 do 70 odsto djece od 11 godina pere zube više od jednom dnevno. Ne smije biti zanemareno zdravlje mliječnih zuba, jer 30 odsto dvogodišnjaka i 90 odsto šestogodišnjaka u RS već ima karijes – rekao je Šeranić.

Cvijanovićeva je podsjetila da je iz budžeta predsjednika Republike izdvojeno 100.000 KM za nabavku stomatoloških stolica i opreme za Specijalistički centar “Dentalnu kliniku”, s ciljem poboljšanja uslova rada ovog centra i unapređenja oralog zdravlja stanovništva.

Kako je naveo Škrbić, studenti stomatologije u posljednjih sedam dana posjećuju banjalučke vrtiće i ukazuju na značaj očuvanja oralnog zdravlja.

– Izuzetno su nam važne trudnice i djeca. Pokrenućemo inicijativu u svih zdravstvenim ustanovama da trudnice moraju voditi računa o oralnom zdravlju. Nažalost, oralna higijena nam je na jako niskom nivou – rekao je Škrbić.

Kampanja Svjetskog dana oralnog zdravlja službeno je pokrenuta 2013. godine, kako bi se podigla svijest kod djece i odraslih o značaju oralnog zdravlja i njegovoj ulozi u očuvanju opšteg zdravlja.

Ove godine Svjetski dan oralnog zdravlja obilježava se pod sloganom ”Reci AAAA” – Djeluj na oralno zdravlje!”

Svjetski dan oralnog zdravlja je inicijativa kojom se nastoji doprinijeti da broj ljudi na svijetu koji nemaju problem sa oralnim zdravljem, bude veći od 10 procenata svjetskog stanovništva, jer oralno zdravlje je mnogo više nego lijep osmijeh!

Najnovija istraživanja ukazuju na dramatično loše stanje zdravlja usta i zuba. Karijes je u izuzetnom usponu u svim uzrasnim grupama. Veliki broj naučnih studija ukazuje da je neophodno mijenjati osnovne paradigme kada je riječ o zdravlju zuba, pri čemu se ističe da je sa preventivnim aktivnostima neophodno početi u trudnoći i u prvoj godini života. Naime, pojava karijesa u ranom djetinjstvu, odnosno mliječnoj denticiji, stvara uslove u usnoj duplji koji značajno otežavaju prevenciju stalne denticije. U skladu s tim su i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koja je postavila globalne ciljeve do 2020. godine, koje ukazuju da preventivne aktivnosti treba usmjeriti na trudnice i djecu predškolskog uzrasta, te na stvaranje okruženja koje podstiče oralno zdravlje, podsjetili su sa Univerziteta u Banjaluci.​

(Srpskainfo)

Kada dođu na svijet, djeca sa Daunovim sindromom roditeljima donose tugu i bol, zbog samog saznanja da su rođena drugačija i da neće moći samostalno da koračaju kroz život, ali kako rastu, svojom vedrinom i radošću življenja, ne samo da umanjuju roditeljsku bol, već oplemenjuju sve ljude oko sebe.

Ovako bi ukratko moglo da se opiše i roditeljsko iskustvo Milorada Ćosovića (64) iz Foče, čiji je sin Miladin (22) rođen sa Daunovim sindromom.

Sreća i ushićenje zbog rođenja trećeg djeteta, a drugog sina, kojem su se radovali i više nego prvom sinu i kćerki, jer je došao nakon rata u kojem su i Milorad i njegova supruga Stana izgubili očeve, pretvorili su se u šok, kada su im ljekari saopštili da je beba rođena sa Daunovim sindromom.

– Svijet nam se srušio, to je bio najteži trenutak u mom životu – iskren je Milorad. Tada počinje roditeljska borba za sina, kojeg su odmah očekivale operacije crijeva u Beogradu, a kako je rastao i borba protiv predrasuda u društvu.

– Miladin je dvije godine pohađao inkluzivnu nastavu u područnoj osnovnoj školi u Brodu na Drini, zajedno sa ostalom djecom, ali su se neki od roditelja bunili da on smeta njihovoj djeci da normalno uče, tako da smo morali da ga prepišemo u specijalno odjeljenje u centralnoj školi u Foči, gdje je završio devet razreda.

Teško nam je palo to neprihvatanje, a on je zaista dobro, veselo i poslušno dijete – kaže Milorad. Upravo je prihvatanje od društva sve što traže i očekuju i roditelji i njihova djeca, koja za svaki gest dobre volje znaju višestruko da uzvrate.

– On voli da posluša, da unese drva u kuću, da ih slaže kad se cijepaju ili da usisa kuću. I ja njega slušam i ispunjavam mu želje, ne sve, ali one koje osjetim da treba – priča Milorad.

Miladin je srećan, ističe njegov otac, a najviše voli muziku, tako da je s njim u kući uvijek pjesma. Posebna priča je odlazak na crkveni sabor ili kako se to kaže u fočanskom kraju, teferič.

– Ilindan u Miljevini ne propušta, voli i da zaigra u kolu, ali nije baš vješt – kaže uz osmijeh Milorad. Prije pet godina Milorad je ostao bez supruge, a Miladin bez majke. Obojici je gubitak veoma teško pao.
– Tugovao je dosta za majkom. Mnogo je osjetljiv, kada vidi na televiziji da neko plače, sjeti se majke i rastuži se – kaže otac.

Milorad svakodnevno brine o Miladinu, a otkako mu je umrla supruga radi i sve poslove koje je ona do tada obavljala. Veliku pomoć ima od starijeg sina i snaje, koji sa svoje troje djece žive na spratu iste kuće u naselju Baljevo Polje.

Kada stigne, pomogne i kćerka koja je udata i koja, takođe, ima troje djece, a živi na drugom kraju Foče. Miladinov drugi dom je Servis centar Udruženja “Tračak nade”.

– Udruženje “Tračak nade”, zaista, treba pohvaliti, ima sve potrebne stručne kadrove i Miladin tamo obožava da ide, boravak u centru utiče mnogo na njegovu socijalizaciju. Stvarno se fino radi sa djecom i napredak je vidljiv – hvali Milorad drugu kuću svog sina.

Miladinu je utvrđen umjereni stepen ometenosti u razvoju, a njegov otac smatra da, ipak, nije sposoban da samostalno obavlja neki posao.
Milorad kaže da mu nikakva pomoć nije potrebna.

– Penzioner sam, a i Miladin prima majčinu penziju, živimo solidno, ne žalimo se, niti tražimo kakvu pomoć. Možda, jedino, kada bi se mogao riješiti problem prevoza do udruženja i od udruženja, da neko učestvuje u troškovima za gorivo, jer vozim Miladina svakodnevno – skroman je Milorad. On je dodao da će se, dok je živ, brinuti o svom sinu.

– Kada mene ne bude, ima brata i sestru i njihovu djecu, imaće ko brinuti o njemu – kaže Milorad.

(Srna)