Bolje ratar kod kuće, nego vozač u Sloveniji

0

Faruk Huzejrović iz Novog Naselja, nadomak Sanskog Mosta, jedan je većih proizvođača mlijeka na području ove opštine i na svojoj farmi uzgaja preko 50 grla stoke, od čega 26 muznih krava.

Svoje poljoprivredno gazdinstvo osnovao je prije deset godina, kada se vratio iz Slovenije, gdje je dugo godina radio kao vozač.

“Nisam se pokajao niti jednog trenutka jer ovakav život ima brojne prednosti. Radeći kao vozač, malo vremena provodio sam sa ženom i djecom. Što se tiče zarade, možda sam više mogao zarađivati u Deželi, ali neke stvari se ne mogu kupiti novcem”, kaže ovaj sanski farmer. Dodaje kako u poljoprivrednoj proizvodnji sudjeluje cijela porodica, njegova supruga, dva sina i kćerka, i kaže kako se od ove djelatnosti može lijepo živjeti, ali uz puno truda i odricanja.

“Najveći problem danas u poljoprivredi je naći radnu snagu, jer niko neće da se bavi ovim poslom. To se posebno odnosi na omladinu, jer mladi svoju budućnost vide isključivo u inozemstvu, iako mnogi tamo obavljaju mnogo gore poslove”, dodaje Huzejrović.

Ističe kako na svome poljoprivrednom gazdinstvu godišnje proizvodi oko 120.000 litara mlijeka, te da, pored krava i bikova, drži stado od pedeset ovaca i živinu, a posjeduje i veći plastenik u kojem uzgaja povrtarske kulture.

Kaže kako sarađuje s mljekarom iz Gradačca i ističe kako su oni veoma korektni te da plaćaju uredno i na vrijeme.

Ovaj uzorni farmer ističe kako bi podrška države poljoprivrednicima morala biti konkretnija i snažnija.

Prema njegovim riječima, najveći problem je stara i dotrajala mehanizacija, a poljoprivrednicima je teško da u modernizaciju opreme izdvoje znatnija sredstva.

“Zatim, državni podsticaji za poljoprivrednike su vrlo mali i što je najgore, ne isplaćuju se redovno, tako da se ništa ne može planirati. Također, kako bi preživjeli i zakrpili rupe, poljoprivrednici su primorani da svaštare i bave se različitim vrstama poljoprivredne proizvodnje i sve to odvlači sredstva i energiju”, dodaje on.

I pored svih poteškoća, Huzejrović kaže kako njegova porodica od poljoprivrede sasvim solidno živi i uvjeren je kako u domaćem agraru ima budućnosti ukoliko se vrijedno i strpljivo radi.

(Nezavisne)

JU Narodna biblioteka Prnjavor organizuje izložbu “STARIH BOGOSLUŽBENIH KNJIGA”

0

Trener u Srbiji mjesecima silovao maloljetnika, dobio sedam godina zatvora

0

Denis Turković (28) iz Novog Pazara u Srbiji osuđen je na sedam godina zatvora zbog silovanja 14-godišnjaka.

Kako piše Blic, 28-godišnji Turković priznao je da je prošlog ljeta nekoliko puta silovao dječaka kojemu je bio fudbalski trener.

Turković je uhapšen u petak popodne, nakon što se dječak povjerio školskom psihologu da je žrtva silovanja. Tinejdžer je ispričao da ga je Turković seksualno zlostavljao i silovao u njegovom stanu, kao i da je sve trajalo nekoliko mjeseci.

Zbog pedofilije je već osuđen prije pet godina

Turković je još 2014. godine uhapšen i osuđen u Austriji na 3,5 godine zatvora zbog iznude i seksualnog zlostavljanja djece.

Nakon odslužene kazne vratio se u Srbiju gdje je, kako bi sakrio kriminalnu prošlost, promijenio prezime – odbacio je očevo Turković i uzeo majčino Čolaković.

Ubrzo je počeo raditi kao trener u nekim klubovima čiji su predstavnici nakon njegovog hapšenja saopštili da je radio kratko i da je otpušten čim su saznali da je osuđivan u Austriji.

Policija sumnja da je silovao više djece

Kako je riječ o recidivistu, njegovom ponašanju tokom saslušanja, kao i to da je radio u školi fudbala okružen dječacima, u novopazarskoj policiji sumnjaju da je Turković silovao ili zlostavljao više djece, ali za to još uvijek nemaju dokaza.

U školi fudbala u kojoj je Turković radio kažu da je on primljen “na osnovu preporuke legende kluba” te da je nekoliko mjeseci pomagao trenerima i učio od njih.

Otpustili su ga početkom sezone čim su saznali za njegove zločine u Austriji.

Socijalna karta nasušno potrebna Srpskoj

0

Iako se o izradi socijalne karte Republike Srpske priča već duže od deceniju, do danas je urađeno malo toga da se ona uspostavi i da se na organizovan način počnu planirati i pratiti socijalne potrebe stanovništva.

Zbog manjka koordinacije, nepostojanja socijalne karte na nivou Republike Srpske i kvalitetnih i objedinjenih evidencija, porodice ili pojedinci sa istim socijalnim potrebama su diskriminisani, odnosno zavisno od ličnog umijeća ili opštine u kojoj žive, dobijaju potpuno različit nivo pomoći i pored toga što su u istom socijalnom statusu.

Trenutno, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS po pitanju socijalnih karata na određeni način “forsira” izradu onih opštinskih, mada stručnjaci ističu da je to daleko od socijalne karte u pravom smislu riječi, te da se to što se dešava prije može nazvati sociološkim istraživanjem, a ne socijalnom kartom.

I pored toga što postoji najmanje desetak definicija, socijalna karta u suštini bila bi uvezivanje kvalitetnih baza podataka putem kojih bi se mogle pratiti socijalne potrebe stanovništva i preko kojih bi se obezbijedila pravičnija raspodjela sredstava koja se trenutno izdvajaju iz budžeta na raznim nivoima.

Preduslov za izradu socijalne karte bio bi uspostavljanje praga socijalne sigurnosti, što je administrativna odluka i zahvaljujući kojem bi se znalo da li je neko ili nije u stanju socijalne potrebe.

Ukoliko je pojedinac ili porodica ispod tog praga, država bi bila u obavezi da mu tu razliku nadoknadi i to je nešto što u modernim zemljama odavno postoji.

“Bez socijalne karte nema pravedne raspodjele. Ona je mehanizam koji ujednačava pristup države prema socijalnim kategorijama stanovništva i omogućava da pratimo isplate gotovinskih naknada iz budžeta i opštine. Najbitnije je da bi nam socijalna karta dala mehanizam da možemo planirati jer nije suština socijalnih davanja samo u novcu. Republika Srpska ima puno mjera namijenjenih za socijalne probleme, ali je problem što oni nisu koordinisani i efekti su daleko manji”, rekao je Ljubo Lepir, profesor socijalne politike na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci, ističući da je sve stvar političke odluke i volje.

Inače, za potrebe dobijanja jednog od kredita Svjetske banke Republika Srpska je još 2012. godine izradila jednu vrstu odluke o uvođenju jedinstvenog registra socijalnih naknada na svim nivoima, ali to nikada nije usvojeno i zaživjelo u praksi.

U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite RS kažu da podstiču centre za socijalni rad da izrađuju što sveobuhvatnije baze podataka o korisnicima socijalne zaštite te da su počeli sa aktivnostima na izradi jedinstvene metodologije za izradu socijalnih karata u Srpskoj.

“U toku je objedinjavanje informacija s terena, a naredni korak je stvaranje finalne verzije priručnika o načinu sprovođenja istraživanja i izrade socijalne karte”, rekli su “Nezavisnim” u ovom ministarstvu.

S druge strane, Lepir naglašava da ono što se trenutno promoviše nije socijalna karta, već metodologija socioloških istraživanja te da se propagira kako da se snima stanje siromaštva.

“Smisao socijalne karte je da se prati korisnik pojedinac u sistemu socijalnih davanja”, rekao je Lepir.

Veliki problem u Republici Srpskoj predstavlja i to što se promjena korisnika koji je u sistemu socijalne potrebe jako teško kontroliše i što lokalni centri za socijalni rad zbog neuvezanih evidencija ne znaju da li se neko od njihovih korisnika u međuvremenu zaposlio ili odbio posao, naslijedio stan, zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju…

(Nezavisne)

Preminula poznata književnica Grozdana Olujić

0

Književnica, slavni romansijer, bajkopisac, esejista i prevodilac Grozdana Olujić preminula je u 85. godini u Beogradu, saopštilo je sinoć Udruženje za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju “Adligat”.

Grozdana Olujić je rođena 1934. u Erdeviku, gimnaziju je završila u Bečeju, a diplomirala je i magistrirala engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu.

Prvi roman, “Izlet u nebo”, objavila je 1958, a uslijedili su “Glasam za ljubav” (1963), “Ne budi zaspale pse” (1964), “Divlje sjeme” (1967), “Glasovi u vjetru” i “Preživjeti do sutra” (2017).

Objavila je i zbirke bajki “Sedefna ruža i druge bajke”, “Nebeska rijeka i druge bajke”, “Kamen koji je letio”, “Snježni cvijet”, “Jastuk koji je pamtio snove” i roman bajku “Zvjezdane lutalice”.

Olujićeva je decenijama zastupljena u domaćoj lektiri za osnovce, ali i u lektiri za studente komparativne književnosti na nekoliko američkih univerziteta.

Zbog visokih umjetničkih dometa proglašena je počasnim građaninom Osla i nosilac je danskog Viteškog ordena Daneborg.

Bezmalo sve njene kratke priče iz zbirke “Afrička ljubičica” uvrštene su u antologije širom svijeta (u Nemačkoj, Izraelu, Rusiji, Indiji, Engleskoj, Americi, Francuskoj”), a priča “Igra” nagrađena je na Konkursu za najbolju svjetsku kratku priču u Njemačkoj.

Pored svih najvažnijih domaćih nagrada – tri nagrade Zmajevih dječijih igara, priznanja “Politikinog zabavnika”, “Mlado pokolenje”, “Zlatni leptir”, “Stara maslina”, NIN-ova nagrada, “Bora Stanković” za cjelokupno djelo, Grozdana Olujić dobila je i nagradu Svjetske akademije za umetnost i kulturu.

Knjige su joj prevedene na 36 jezika.

Predajući joj Povelju za životno delo Udruženja književnika Srbije 2004. godine, tadašnji predsjednik Slobodan Rakitić je istakao da je književno djelo Grozdane Olujić od izuzetnog značaja za srpsku kulturu i “baština srpskog naciona”.

Bila je članica Udruženja književnika Srbije i Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju “Adligat” kojem je poklonila svoju biblioteku.

Ova dva udruženja pokrenula su, kako stoji u saopštenju, inicijativu da slavna književnica bude sahranjena u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

(RTS)

Vatikanski arhivi otkrivaju: Šta je Alojzije Stepinac radio u ratu?

0

Otvaranje tajnih arhiva Vatikana donijeće nekoliko odgovora. Među njima su – kakve su bile reakcije pape Pija Dvanaestog na informacije o događajima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) u Drugom svjetskom ratu i zločinima ustaškog režima, kao i o ulozi zagrebačkog nadbiskupa, kardinala Alojzija Stepinca, pišu “Večernje novosti”.

List piše i da bi tajni dokumenti, ako svi budu dostupni 2020. kako je najavio papa Franjo, mogli da trajno s dnevnog reda skinu pitanje proglašenja za sveca kardinala Stepinca.

“Novosti” prenose i izjavu jednog visokog sveštenika u vatikanskoj hijerahiji koji kaže da su i u Vatikanu svjesni da je do sada jako malo poznato o prepisci između zagebačkog Kaptola i Vatikana i šta ona sadrži, ali da je sigurno da je vrh Rimokatoličke crkve znao šta se događa u NDH.

“Dokumentacija može da rasvijetli kako je Vatikan reagovao na vijesti iz Zagreba i Hrvatske o zločinima koji su tada počinjeni, a iz toga će biti jasnija slika o ponašanju kardinala Stepinca”, kaže sagovornik lista.

Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić kaže za list da arhivi možda kriju dokumenta koji bi mogli da rasvijetle kakav je bio stav i Vatikana i Stepinca prema Pavelićevom režimu i onome što se dešavalo u Hrvatskoj.

On dodaje da arhivi možda kriju odgovor na pitanje da li je Stepinac zaista oštro kritikovao pokrštavanje pravoslavnih vjernika ili je to opravdavao.

(B92)

RUŠI SVE PREPREKE – Uprkos Daunovom sindromu najveća želja mu je da bude konobar

0

Dvadesetogodišnji Admir Ado Ćuran iz Prnjavora, koji je rođen sa Daunovim sindromom, voli da se druži, igra, pjeva, a najveća želja mu je da jednog dana postane konobar.

Uprkos problemima sa kojima se susreće, ovaj mladić ne odustaje od svog sna. Završio je osnovnu školu, naučio je čitati i pisati, a uz podršku porodice i Dnevnog centra “Neven”, čiji je štićenik, svakodnevno nastavlja da razvija svoje sposobnosti.

Ado otkriva da jako voli muziku, slavlja, posebno se raduje rođendanu kada se, osim torte, na veselju nađe i harmonika. Kaže da su sugrađani kada ga sretnu susretljivi i rado razgovaraju, a kod kuće pomaže roditeljima, voli sa mamom da kuva i pravi kolače. I sportski je aktivan, ljeti najviše voli igrati fudbal, a najavljuje dolazak krajem marta na Međunarodnu uličnu trku.

Najveća podrška Adi stiže od roditelja. Majka Sena ga neumorno prati u svim aktivnostima, ali bilo je mnogo trenutaka kada nije bilo lako.

– Adinim rođenjem naš život se iz korijena promijenio. Morala sam napustiti redovni posao i maksimalno se posvetiti djetetu. Na početku smo doživljavali razne neprijatnosti. Jednom prilikom mi je u bolnici prišla žena i dala 50 feninga da mu nešto kupim. To su bili teški momenti – prisjeća se Sena.

Ona kaže da je prva Adina socijalizacija bila 2006. godine polaskom u vrtić, što nije prošlo bez poteškoća jer je dječak od stresa zbog nove sredine izgubio kosu.

– Kada se to dogodilo, od pedijatra sam dobila savjet da ga ne povlačim iz vrtića nego da ostanemo istrajni jer će se vremenom prilagoditi. Tako je i bilo. Nakon vrtića upisali smo ga u osnovnu školu, što je bilo najbolnije iskustvo kroz koje smo prošli. Trebalo je preživjeti iščekivanje da li će ga primiti u specijalno odjeljenje, a potom devet godina čekanja pred vratima učionice kako bi odmah bila uz njega ukoliko se uznemiri ili na nešto negativno reaguje – prisjeća se Sena.

Dobrom organizacijom roditelja, djeci u ovom odjeljenju su stvoreni uslovi za ugodniji rad, a zahvaljujući programu inkluzije koji je kasnije uslijedio djeca su uključena na časove muzičkog i likovnog gdje su se dobro uklopili.

– Ado je zbog svega bio jako srećan. Postigli smo velike rezultate. Kada je pošao u školu znao je latinicu i ćirilicu, pisati je naučio za samo tri dana provedena u školi što nas je sve iznenadilo. Na kraju školovanja kao nagradu od škole dobio je sat, što je bila potvrda našeg angažmana i truda – priča Sena.

Po završetku škole rad i učenje nastavljaju u Dnevnom centru za djecu sa poteškoćama u razvoju “Neven”.

– Glavni mi je cilj kao roditelja da se on uz pomoć porodice socijalizuje, da se osposobi da samostalno brine o sebi. U posljednje vrijeme se i odnos u društvu promijenio nabolje, sada sa djecom izlazimo u šetnju gradom, učestvujemo u sportskim dešavanjima i svim aktivnostima u gradu, ne stidimo se svoje djece. Samo hoćemo da pokažemo da smo i mi tu – naglašava Sena.

Ona ističe da je kod kuće Ado uvijek srećan i da živi za dane kada je veselo.

– Svima je uvijek na raspolaganju, pun je ljubavi, posebno za porodicu, miran, staložen, ali se zna i boriti za svoja prava, reaguje na nepravdu. Sa djecom, posebno kada imaju problema, mora se mnogo raditi, pričati jer ako dijete zapostavite na bilo koji način, ako ne radite izostaće i rezultati –  kaže Sena.

Asistent u Dnevnom centru “Neven” Boško Bijelonić ističe da Admir dobro prati nastavu, didaktičke zadatke rješava bez problema, a da su sada u procesu učenja rada sa novcem.

Bijelonić smatra da je potrebno naći sistemsko rješenje u društvu da se ovakvim osobama omogući da se u budućnosti što manje oslanjaju na porodicu i da pokušaju što samostalnije živjeti.

– Želja nam je da ideja kakva je `Na kafi sa Adom` ne bude samo na jedan dan, nego da u gradu bude lokal u kojem će uz pomoć jednog ili dva lica raditi osobe sa Daunovim sindromom, da samostalno zarađuju za život, da budu svoji ljudi -kaže on.

Bijelonić je napomenuo da od korisnika Centra sa Daunovim sindromom redovni nastavni program trenutno pohađa samo Admir, privremeno su u “Nevenu” još dva lica sa istim poteškoćama, dok je na području opštine Prnjavor evidentirano pet osoba sa Daunovim sindromom.

(Srna)

Braniće se sam: Terorista s Novog Zelanda ne želi advokata

0

Terorista Brenton Tarant koji je hladnokrvno ubio 50 osoba na Novom Zelandu na suđenju će se braniti sam, prenosi novozelandski Herald.

Tarantov dodijeljeni advokat Ričard Piters potvrdio je za “New Zealand Herald” kako više nema ulogu branioca masovnog ubice. Kako je kazao, Tarant ga je oslobodio dužnosti u nedjelju nakon čega je kazao da će se braniti sam.

Ova vijest je zabrinula mnoge jer bi ekstremni desničar mogao suđenje pretvoriti u desničarski cirkus, odnosno u platformu za promociju svojih ekstremnih ideja.

Piters je dodao kako se Tarant, osim što je počinio gnusno terorističko djelo, s druge strane doima prisebnim i mentalno stabilnim.

Tarrant će se u sudnici po drugi put pojaviti petog aprila.

(klix.ba)

1...2.4122.4132.414...4.590Stranica 2.413 of 4.590