“`Noć veštica`, možda, više pripada nekim šou programima, ali ne bi trebalo da je usvajaju ni naša deca, ni mi. O tome ne učimo ni u jednom predmetu”, rekla je Kuburovićeva Srni.

Ona je istakla da treba sagledati izvor te tradicije, odakle ona potiče, šta je činjeno u vezi sa tim praznikom, kakve su mu namjere i onda vidjeti da li je u skladu sa tradicijom srpskog naroda.

“Nisam posebno proučavala `Noć veštica` da bih znala šta sve znači. Znam da oni praznici u našoj i svakoj drugoj kulturi koji afirmišu dobro i ljubav, slobodu i mir među ljudima, činjenje dobrih dela, te razumevanje i komunikaciju, pripadaju toj radosnoj vesti koja je u Hrišćanstvu, ako promovišu nešto drugo, onda nije kompatibilna”, naglasila je Kuburovićeva.

Govoreći o proslavi “Valentinova”, koja je u Srbiji uzela maha, Kuburovićeva kaže da u pravoslavlju postoji praznik koji promoviše iste vrijednosti.

Ona je naglasila da je veoma važno da čovjek zna odakle je i šta je prihvatio kao sistem vrijednosti, a da u svakoj kulturi postoji i ono što je dobro i ono što nije.

Kuburovićeva ističe da je važno da ljudi znaju šta su i u šta vjeruju, ukazujući na to da se sve nosi iz porodice.

“Porodica prenosi te vrednosti svojoj deci i ona ih usvajaju. Upoznajući druge, oni malo šire granice, ali kada se drže vrednosti, onda ne odlutaju. Ako je dobra atmosfera i ako se ljudi međusobno vole, onda ne odustaju od svoje tradicije, ali ako, na primer, dožive nasilje ili razočarenje, onda tragaju za alternativama ne bi li se spasili”, rekla je Kuburovićeva.

“Noć vještica” obilježava se 31. oktobra prema zapadnohrišćanskoj tradiciji noć uoči praznika Svih svetih.

Najčešće aktivnosti koje obilježavaju ovaj praznik su kostimirane zabave, pravljenje lampe od tikve, gledanje horor filmova, promocija strave.

Sveti Nikolaj Velimirović svojevremeno je o ovom prazniku napisao da je jasno da pravoslovni hrišćani ne bi smjeli učestvovata u ovakvoj idolopokloničkoj svetkovini na bilo kojem nivou – makar to bila “samo” zabava za djecu, jer to direktno predstavlja odricanje od Gospoda i svete pravoslavne vjere.

Sveti apostol Luka rodom je iz Antiohije. U mladosti je izučio grčku filozofiju, medicinu i živopis. U vrijeme Hristove djelatnosti na zemlji, Sveti Luka dođe u Јerusalim, gdje vidje Spasitelja licem u lice, ču njegovu spasonosnu nauku i bi svjedok čudesnih djela njegovih.

Povjerovavši u Gospoda, Sveti Luka bi uvršten u sedamdeset apostola. Zajedno sa Kleopom vidio je vaskrslog Gospoda na putu za Emaus.

Po silasku Duha Svetoga na apostole, Luka se vratio u Antiohiju i postao satrudnik apostola Pavla.

Sa apostolom Pavlom putovao je u Rim obraćajuću Јevreje i neznabošce u vjeru Hristovu. Na molbu hrišćana napisao je Јevanđelje, oko 60. godine. Po mučeničkoj smrti apostola Pavla, propovijedao je po Italiji, Dalmaciji i Makedoniji.

Imao je 84 godine kada ga idolopoklonici udariše na muke, Hrista radi, i objesiše o jednu maslinu u Tebi Beotijskoj. Čudotvorne mošti Svetog Luke prenesene su u Carigrad u vrijeme Konstancija, sina Konstantinovog.

Sveti Petar Cetinjski bio je mitropolit crnogorski. Rođen je 1749. u selu Njeguši. Stupio je u monaški čin u svojoj 12. godini. Godine 1782. postaje mitropolit i gospodar Crne Gore. Sav svoj život, viteški i sveti, posvetio je svom narodu.

Radio je na pomirenju zavađenih plemena i branio zemlju od osvajača. Proslavio se pobjedom nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji.

Iako je bio knez, živio je kao prost monah u jednoj tjeskobnoj keliji. Upokojio se 31. oktobra 1830. godine. Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru