Ćutanje je trajalo, do te mjere da nismo dobijali upozorenja. Kada se to meni desilo, ja nikada nisam čula da se bilo šta slično desilo, nisam imala nagovještaj.
Ali ovo nije samo moja priča. Vrijeme je da pričamo o toj traumi i tom iskustvu kao takvom. Na kraju, mene i ove hrabre djevojke je ta teška trauma povezala da progovorimo o jednom od najvećih problema našeg društva seksualnom uznemiravanju, zlostavljanju i nasilju nad ženama. Ja želim da poručim svim ženama da nisu same, ovako za “Nedeljnik” svoju priču počinje Milena Radulović, glumica koja je prijavila policiji da ju je poznati učitelj glume Miroslav Mika Aleksić silovao u više navrata kada je imala 17 godina.
Kako je rekla za ovaj magazin, a prethodno i za Blic, okidač da prijavi Aleksića bila je jedna maljoletna devojka, koju ranije nije poznavala.
Zato, kaže, “više nismo smjele da ćutimo”.
– To je svakog dana tempirana bomba, kada znaš da je taj čovjek na slobodi i šta tamo može da se desi. U trenutku kada on sigurno pikira još šest djevojčica koje se spremaju za FDU, a nije isključeno i ove koje ne, jer bilo je i takvih slučajeva, smatrale smo da, ako dozvolimo da se nastavi, da ćemo doslovno biti saučesnici u zločinu… Jednostavno smo se dogovorile da je vrijeme. Kada imate izjave i iskustva koja imaju sličan karakter i metodu, nema sumnje da bi bilo ko u javnosti neće imati dilemu da li treba da osudi pedofiliju. Govorimo o maloljetnim licima koja tog čovjeka poznaju po deset godina i koji je stvorio figuru drugog oca, a djeci bez očeva i jedinog.”
“Sa ovom svješću”, dodala je, “mislim da nijedna od nas nije mogla da nastavi sa svojim divnim životom i uspješnom karijerom dok se to nekom novom djetetu dešava. I onda kada se to dijete stvarno pojavilo, bilo je plana, ona nas je pogurala svojom hrabrošću. Ova djevojka je heroj. Ona je maltene isto veče prenijela šta joj se dogodilo. I mi smo zbog toga dobili šansu da je zaštitimo, a što se mene tiče, i obavezu – da niko više ne smije da bude zlostavljan od tog čovjeka. To je toliko strašan čin po psihu da djevojke godinama nikom nisu mogle ni riječ o tome da kažu. Ali ova djevojka srećom ne. Meni je samo bitno da naša teška riječ ne stoji ničije sudbine. Zato o ovome pričam javno.”
Govoreći o tome kako su izgledale godine u Mikinoj školi, Milena je rekla:
– Mi smo to doživljavali kao izlaske. U toj grupi smo bili svi toliko ogoljeni, svaki put je neko ‘išao na umivanje’, faktički smo manje-više svi bili iskreni. Nije bilo foliraže, kao u školi. Niko se nije pravio, nije bilo glume, osjećao si se opušteno. Svi moji prijatelji do dan-danas su iz te škole, i to je ono što niko nikada neće upropastiti… Ovih dana sam najveću podršku osjetila upravo od drugara i kolega iz grupe, iako se javno manje izjašnjavaju nego druge kolege. Svima sam zahvalna za podršku, cijeloj zemlji sam zahvalna!”
Pominje kako je u nježnim pubertetskim godinama Mika Aleksić djelovao na sve njih.
– I kada su se dogodile nedozvoljene polne radnje, svako od nas je imao osjećaj da je odrasla, odgovorna osoba koja je sama u tome. I kroz tu školu je on naglašavao, poništavao autoritet roditelja vrlo perfidnim metodama. Govorio je ‘što te dovoze roditelji, oni tebe ne poštuju, oni misle da ti ne možeš sam da dođeš na čas’. A u tom periodu, kad si u pubertetu, želiš da si nezavisan, misliš da je to što on priča pravilno. I ne daj bože da neko od naših roditelja nešto kaže protiv njega, a dešavalo se da im se nešto ne dopadne, nešto što su vidjeli, ili bi rekli nešto za njega neafirmativno, djeca su ga branila. Sve djevojke o kojima ja pričam, uključujući i mene, životom su branile njega i njegov stav i to da je on u pravu. Naravno, govorim o vremenu prije zlostavljanja.
“Nekome neko umre, a on stvori situaciju da bude nasamo sa tom osobom”
Kaže, umio je da prepozna kada neko ima problem da bi to kasnije zloupotrijebio.
– On vidi da imaš problem i ti se na kraju osjećaš i počastvovanom što je neko u masi te grupe primijetio da si ti na pola raspoloženja, i tada stvori taj bliski princip toga da ti se nađe. Nekome neko umre, razvod roditelja, zdravstveni problemi, on stvori situaciju da bude nasamo sa tobom, da li u kancelariji ili u šetnjama Knez Mihailovom. I zaista je u takvim slučajevima davao najdivnije, najkorisnije savjete koji su bili vrlo primjenjivi i produktivni. Stvarno riješiš problem. Negdje u tom trenutku, te djevojke na koje je on obratio pažnju, on ih je već navikao da ostati sam sa njim znači da će ti pomoći, da će riješiti tvoju dramu. Imaš petnaest-šesnaest godina i misliš da je sasvim u redu da ostaneš nasamo sa njim, misliš da ćeš dobiti novo rješenje za te tvoje ‘nepremostive životne probleme’. I kad vidiš neku od tih starijih djevojaka, dok si u mlađoj grupi, pomisliš: ‘Kad će mene da prepozna, mene da odvede.’ I to misliš dok te ne odvede prvi put.”
Tada, kako je ispričala, slijedi pakao.
– Znam da neki pitaju ‘pa kako si to sa 16-17 godina izmanipulisan?’ Ali svi su izmanipulisani. I žrtve, i naši drugari koji se pitaju zašto nas nema po pola sata, 45 minuta. Izmanipulisani su roditelji koji su nas tu doveli. A onda i cijelo društvo, jer je čovjek bio ugledan, jer je dobijao nagrade. Svako ko je čuo ime Mika Aleksić i imao pozitivnu misao bio je prevaren i izmanipulisan, jednako kao i svi pomenuti.”
Milenu, kako je naglasila, nije sramota da o ovome govori i priča.
– Ovo je pakao koji je neopisiv za svakoga ko nije prošao nešto slično. Ovakve stvari se ruše kada postoji zajednica ljudi, od jezgra tih djevojaka, naših kolega iz grupe koji nisu čuli i znali šta se dešavalo, ali sada znaju da su vjerovali u pogrešnog čovjeka. I ne očekujte da će izletati u prvom krugu da govore javno, jer je za sve njih ovo izdaja. Mnogi od njih su i svoju djecu slali u tu grupu. Svi znamo taj osjećaj kada nas neko koga smo voljeli izda, i koliko je to bolno. Dajte im vremena. Najlakše je osuditi. Najvažnije je da je osjećaj porodice o kojem sam govorila, onaj koji je postojao među drugarima, sada jači nego ikada prije. Oni su i dalje moja druga porodica – rekla je Milena Radulović za “Nedeljnik”.
