KOLUMNA: Crnogorski vandalizam sa NATO akcentom

0
230
Nemili događaji koji su se desili na Briskoj gori nedaleko od Ulcinja posvjedočili su da pritisak vlasti u Crnoj Gori usmjeren protiv Srpske pravoslavne crkve i njenog naroda postaje sve intenzivniji i agresivniji.

Rušenje temelja konaka predviđenog za život monahinja novog manastira Svetog Vasilija Ostroškog predstavlja element vandalizma kontinuirane politike crnogorskoga režima, koji može da se okarakteriše kao najveći izraz podlosti i cinizma savremene istorije. To je poseban vid cinizma i svetogrđa, bez svake sumnje provokativnog karaktera, jer se dešava u vrijeme kada pravoslavni vjernici proslavljaju veliki praznik Silaska Svetog duha na apostole. U vrijeme kada su srca pravoslavnih vjernika ispunjena osjećanjima blagočešća i duhovne radosti izuzetno mučno i bolno bilo je gledati zastrašujuće slike skrnavljenja manastirskih objekata.

Varvarski čin

Varvarski čin koji poražava zdrav razum svojom žestinom i besmislenošću bio je učinjen iz dvostrukih razloga. Sa jedne strane to je bila demonstracija sile i svjedočanstvo apsolutne spremnosti da se krene u otvoren fizički sukob protiv svog sopstvenog naroda. Sa druge strane, to je i pokušaj zastrašivanja i pokazatelj da su SPC i srpski narod u ovoj zemlji nepoželjni i neprihvatljivi. Nema nikakve sumnje da je sramnim činom rušenja manastirskog konaka politička strategija crnogorskog vazalnog režima dobila svoju kulminaciju i dovela sopstvenu zemlju na ivicu građanskoga rata. Sada iz ove perspektive postaje očigledno da je to već odavno smišljen plan u režiji NATO alijanse koja prenebregavajući vjekovno kulturno-istorijsko nasljeđe i interese srpskog naroda zahtijeva od institucija i vlasti Crne Gore da se putem primjene sile i agresije obračuna sa SPC.

Da NATO po svaku cijenu želi da održi na vlasti poslušni i vazalni režim Mila Đukanovića, pa čak i po cijenu krvavog građanskoga rata, svjedoči upravo i ovaj nemili događaj u manastiru Svetog Vasilija. Zbog toga sa punim pravom i odgovornošću možemo govoriti da je rušenje konaka crnogorski vandalizam sa natoovskim akcentom. Borba crnogorskih vlasti protiv SPC je u suštini otvorena borba NATO-a protiv pravoslavne vjere. To je dio političke agresije prema našem narodu u Crnoj Gori, koja ima za cilj da neutrališe i izoluje srpsko prisustvo, koje se sada, posebno poslije masovnih litija, pokazalo kao vrlo ozbiljan faktor koji stoji na putu bezdušnim evroatlantskim projektima. Dok pravoslavni svijet sa velikom brigom i strahom gleda na novonastalu situaciju u Crnoj Gori, za NATO je to samo još jedan u nizu “milosrdnih anđela”, koji svojim sarkazmom i brutalnošću ne mari za posljedice koje mogu biti izuzetno teške i katastrofalne.

Surovi interes

Režim u Crnoj Gori postaje sve brutalniji i nervozniji, jer činjenično stanje svjedoči da je već odavno izgubio povjerenje sopstvenih građana, koji su svoje nezadovoljstvo pokazali učestvovanjem u velikobrojnim litijama i molebanima širom Crne Gore. Nedavna privođenja mitropolita Amfilohija, te vladike Joanikija i sveštenstva SPC, samo su još više produbila povjerenje naroda u Srpsku pravoslavnu crkvu i pokazala spremnost naroda da zajedno brani svoj identitet, vjeru i nacionalno dostojanstvo. Represivne i nepromišljene mjere postavile su vlast Crne Gore u izuzetno neudobnu situaciju, koja se umjesto iskrenog dijaloga i traženja kompromisnoga rješenja, odlučila na korake vandalizma i agresije. U ovom vandalskom činu ogleda se sva vazalnost i zavisnost politike Mila Đukanovića od NATO-a, koji prekasno shvata da ovakvim koracima samo otežava i podgrijava ionako tešku situaciju u svojoj zemlji. Rušenje konaka je ponovni i još otvoreniji udar na istorijske temelje Crne Gore, koji su prethodno bili već poljuljani donošenjem spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i izazvali burno negodovanje vjernika ove zemlje. Međutim instrukcije iz NATO-a zahtijevaju apsolutnu poslušnost i odbacuju mogućnost bilo kakvog pragmatizma i kompromisa. Zapadnoevropski centar moći u svojoj politici ne poznaje principe kompromisa i solidarnosti. Za njih ne postoje pojmovi svetosti i svetinje, nego isključivo surovi interes materijalnog karaktera koji ruši sve pred sobom radi ostvarenja svog cilja.

Sinhronizovanost antipravoslavnih kampanja u mnogim zemljama u kojima većinski živi pravoslavni narod svjedoči o dobro organizovanom procesu usmjerenom na slabljenje pravoslavlja u cjelini. Trenutni epicentar ovakve propagande je u Crnoj Gori, koja se nalazi pred najtežim i najsudbonosnijim izazovima u svojoj savremenoj istoriji. Samo vjera u milost i pomoć Božiju te jedinstvo i odlučnost naroda da se ide do kraja daje nadu da će srpski narod i SPC u Crnoj Gori uspjeti izaći kao pobjednici.

(Autor teksta je sveštenik SPC i predsjednik Imperatorskog pravoslavnog palestinskog društva, koje je jedan od tvoraca ideje o izgradnji srpsko-ruskog hrama i kulturnog centra u Banjaluci, čije temelje je 21. septembra prošle godine posjetio ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, koji je i sam član ove organizacije)

/Glas Srpske/

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here