Teolog i profesor pravoslavne vjeronauke, Bojan Jokanović, talentovani je karikaturista, ilustrator i muzičar. Pored teologije i crtanja posvetio se učenju sviranja raznih instrumenata. Jokanović je pokazao afinitete za egzotične instrumente, pa pored gitare svira havajski instrument ukelele i orijentalni instrument baglama.
Ono po čemu je posebno poznat su karikature i ilustracije, odnosno pravopisna pravila, lijepi primjeri iz bontona, zanimljivi događaji, ali i kritičke karikature iz svakodnevnog života. Kako kaže, crta otkad zna za olovku i papir, a dar za likovno stvaralaštvo naslijedio je od oca, koji se bavi projektovanjem, crtanjem i duborezom.
– Inspiracija nađe uglavnom mene, nije teško biti inpirativan na Balkanu. Karikaturista danas ima mnogo, ali nijedan od njih se do sada nije bavio pravopisom u svojim radovima. Ipak, nisam počeo namjenski da se bavim ovim. Ideja mi je došla sasvim slučajno. Budući da radim karikature po narudžbini, dobijem mnogo nepismenih ili polupismenih poruka. Nije lako dešifrovati te poruke. Dok protumačim šta je klijent htio da kaže, izgubim želju za crtanjem, tako da me je, slobodno mogu da kažem, nevolja natjerala da počnem da radim na pravopisnim karikaturama – kaže Jokanović.
Karikatura je veoma složen likovni medij, slobodna forma je dominantna, što je najzanimljiviji dio izražavanja. Kako autor, tako i posmatrač moraju da imaju širinu i da satiričnu poruku gledaju iz više uglova. Karikatura nije za svakoga, posebno ne za ljude koji bukvalno shvataju i tumače poruku.
– Kao dječak sam bio izuzetno netalentovan za sport, tako da sam čitao i crtao, to je bilo jedino što sam znao da radim. Uživao sam čitajući knjige koje je ilustrovao naš sjajni umjetnik Dobrosav Bob Živković. Njegov stil likovnog izražavanja je uticao na moj rad i zahvaljujući njemu, počeo sam da crtam ilustracije, tako da je pored mnogih odličnih ilustratora najveći moj uzor – dodao je.
Ovaj talentovani i svestrani mladi čovjek, radi razne vrste ilustracija, karikatura, te dizajnira maskote. Njegove su ilustracije i rješenja stigli u sve krajeve svijeta. Kako on kaže, od umjetnosti se ne može živjeti kod nas, ali može se spojiti lijepo i korisno, ali i dopuniti budžet i uložiti u digitalnu opremu i umjetničke materijale koji su jako skupi, ali i slabo dostupni na našim prostorima.
– Postoji mnogo sjajnih kariksturista, samo mislim da naše društvo nije spremno na kritiku, ma kakva ona bila. Poenta karikature i jeste satira, ali naši ljudi vole samo da čuju stvari koje su mile njihovim ušima, što bi naš narod rekao „niz dlaku”, ne kritiku, tako da je nekada poprilično nezahvalno baviti se crtanjem karikatura – kaže on.
Ono što ga najviše boli u našem društvu je nezainteresovanost onih koji bi trebalo i te kako da brinu o pismenosti.
– Posao opismenjavanja je sizifovski posao. Statistički smo jedna od zemalja koje su prikovane za dno liste po broju nepismenih. Ljudi su lijeni za čitanje, a ja im nacrtam sve i opet ne žele da promijene svoje stanje – rekao je Jovanović.
Uspješni karikaturista najavio je izložbu karikatura „Sizifova borba za pravopis“ sutra 22. februara sa početkom u 19 časova u Centru za kulturu „Filip Višnjić“ Ugljevik.
Karikatura zahtijeva znanje i informisanost
Najvažnije je uživati u onome što radite. Ako nema zadovoljstva, onda je sve mukotrpno i uzaludno. Slobodno vrijeme uvijek rado posvetim stvaranju. U karikaturi je sve dozvoljeno, tako da onaj koji je stvara se može prepustiti apsolutnom uživanju. Za karikaturu je potreban nivo opšteg znanja i informisanosti, tako da je potrebno spojiti više elemenata za stvaranje uspješnog karikaturiste.
