Svih 14 stanovnika zaseoka Raduljice u šipovljanskom mestu Pribeljci, gdje su korjeni gorostasnog centra košarkaške reprezentacije Srbije, odlučnije nego ikad poručuju – sa našim Miroslavom Raduljicom idemo do finala!
– Protiv Grka je igrao odlično i postigao 16 poena. Danas protiv Brazila biće teško, ali sa Raduljem i ekipom možemo do kraja, pa šta nam Bog da protiv Amera – uzvikuju uglas Raduljičani, čije mišljenje dijeli i Božo Raduljica, stric div-centra koji je tamo navratio iz Beograda da obiđe rodbinu.
– Mi momke bodrimo odavde, a moj brat Milan i snaja, odnosno Miroslavovi roditelji, to rade sa tribina u Španiji. Poslije dobre partije protiv Grka, ne vidim razlog da ne dobijemo Brazil. Istina, izgubili smo od karioka u posljednjem meču, ali sada smo vidno zbili redove. A i naš Miroslav je sve bolji – prognozira Božo.
Rosa Raduljica (86), prabaka dvadesetšestogodišnjeg srpskog vladara pod obručima, ističe da je Miroslav pravi Raduljica.
– Kada dođe, uvijek se saginje da bi ušao na vrata. I did mu je bio veliki. I ćaća… Pobijedićemo mi Brazil, jer svi su vidjeli sa koliko srca praunuk igra – kaže starica i prisjeća se kako je u Inđiju, gde je Miroslav rođen, slala janjski kajmak, sir i ostale domaće proizvode od kojih je ovaj iždžikljao u pravog srpskog deliju.
– Nejaki su bili i on, i njegov brat i sestra, ali su izrasli. Mašala. A ta Miroslavova brada, to mu je neki ponos, dok se u tetovaže ne razumem – ističe Rosa.
Janj pun novih Raduljica i Miličića
Stanovnici Janja kod Šipova, kome teritorijalno pripadaju i Pribeljci, tajnu visine svojih košarkaških divova Miroslava Raduljice i Darka Miličića objašnjavaju genima.
– Kod nas je uvijek bilo ljudi dvometraša i to je sve do gena i dinarskog tipa ljudi. Dakako, nešto ima i u janjskom kajmaku, siru i mladoj jagnjetini. Uostalom, ovde imamo Petra od 13 godina koji je visok 190 centimetara, a broj patika mu je 51. On će biti novi Miličić ili Raduljica jer već ide na probe za košarkaša. S druge strane, ima i manjih ljudi koji su fizički toliko jaki da mogu i u Vitezove s Prkosa, najjaču grupu na Balkanu u povlačenju konopca. Eto, „mali“ Mišo Carov iz Strojica se kao bik bo glavom sa jednim ogromnim bilderom, policajcem i nadbo ga. A što se tiče Srbije, sa našim Raduljicom možemo i do zlata. Ipak, prvo treba da „prebijemo“ Brazil, onda Špance i eto finala sa NBA-ovcima – navode Janjani okupljeni u restoranu „Janjske Otoke“.
Kako god, stric Božo otkriva za Press RS da je migracija Raduljica iz Pribeljaka počela kada je u Srbiju odselio Miroslavov deda Špiro, koji je bio vojno lice.
– Službovao je u Milanovcu, pa je prekomandovan u Inđiju, gdje se skrasio i oženio. Inače, košarkom se bavio i Miroslavov rođeni brat Bane, visok 202 centimetra. On je igrao bolje nego Miroslav, ali je u međuvremenu izabrao fakultet i oženio se. S druge strane, mlađi je dobio stipendiju od FMP Železnika i izrastao u jednog markantnog momka i odličnog košarkaškog centra koji je stigao i do NBA lige – ističe Božo i dodaje da je Radulj, visok 213 centimetara i težak oko 113 kilograma, u Pribeljcima poslednji put boravio lane.
Nije zaboravio rodni kraj
– Tada smo roštiljali i družili se sa mještanima. On ima neke planove da ovde uloži novac i pravi nešto, ali o tom potom. Glavno je da igra, napreduje i bude zdrav, jer ga je, uz povrede, posebno saseklo kada ga je onomad selektor Srbije Dušan Ivković vratio sa priprema reprezentacije – kaže Božo.
– Osim našeg Raduljice, iz janjskog kraja su i Rade Zalad, legendarni golman Partizana, vaterpolista Nikola Rađen, poznati košarkaški reprezentativac Darko Miličić, zatim bokseri Tadija i Slobodan Kačar, Dragan Marijanac, rukometni golman Srbije i naravno bivši fudbalski selektor Srbije Radomir Antić – hvale se mještani Pribeljaka.
I dok ih ostavljamo, vraćajući se u Šipovo najsurovijim mogućim makadamom, na jednoj strančici srećemo mlađane Igora i Marka Plavšića. Oni, gle čuda, voze „golf“, jer drugog prevoza do sedam kilometara udaljene osnovne škole u Babićima nema.
– Pratimo Svjetsko prvenstvo i navijamo za našeg Raduljicu. Vidjeli smo ga. Veliki je! Poručujemo mu da dođe u selo s medaljom i povede Bjelicu, Tea, Bogdana, Krleta… – poručuju mališani iz Pribeljaka, koje je po popisu iz 1961. imalo 1.027 stanovnika u 126 domaćinstava. Najveći dio njih je 70-ih u vrijeme industrijske migracije odselio u Grocku kod Beograda, pa tamo danas živi jedva 250 stanovnika, mahom staraca. I oko 20 neženja.
