Krađa beba iz srpskih porodilišta jedna je od najvećih afera u Srbiji. Čovjek koji je našao “mrtvog” brata, prodatog na Kosovo, govori za Sputnjik.
Taj portal podsjeća da postoje brojni slučajevi koji potvrđuju da su djeca koja su na rođenju proglašavana mrtvim zapravo bila prodata, od 1954. godine do danas i da brojne porodice tvrde da su žrtve organizovane prodaje djece. Ova priča mogla bi da pokrene istragu.
Radi se o Ivanu Miljkoviću koji je godinama tragao za bratom blizancem za koga su, nekoliko dana poslije rođenja, ljekari tvrdili da je mrtav. Poslije dugih godina potrage pronašao ga je u albanskoj porodici na Kosovu.
Njegova potraga za pravdom traje ukupno 15 godina, a nakon intenzivne istrage koja je trajala godinu i po dana, on je utvrdio da je njegov brat živ. Miljković kaže da je sve počelo kada je njegova majka čula identičnu priču koja je njoj “servirana” 1979. godine.
“Mi smo, inače, rođeni 7. maja 1979. godine u porodilištu u Svilajncu. Bili smo zdravi i pravi jednojajčani blizanci, sa identičnom kilažom i obimom glave. Nisu postojale nikakve naznake da se bilo šta čudno dešava. Tog jutra, pošto smo rođeni poslije ponoći, bez znanja i bez pratnje majke, babica Mira Petković prebacila nas je na neonatologiju bez uputa, pošto u arhivskim dokumentima uput ne postoji. Prebacili su nas zbog malo plodove vode u plućima. Kada je sutradan otac došao u porodilište, saopštili su mu da je jedno dijete preminulo, a da je drugo u kritičnom stanju. Kada je zahtjevao da preuzme tijelo djeteta i da se raspita šta je sa drugim, nisu mu dozvolili i rekli su da sve ide po proceduri bolnice, i da će dokumentaciju dobiti naknadno. Međutim, do 2003. godine nijedan papir nismo dobili”, kaže Miljković za Sputnjik.
Prema njegovim riječima, njemu i bratu dodijeljeni su identični matični brojevi bez MB-3 obrasca, odnosno da je po papirima preklapanjem statističkih podataka prikazivano da je umjesto dva blizanca rođeno jedno dijete.
Počeli su prikupljaju dokumentaciju 2011. godine kako bi utvrdili da li je brat živ ili mrtav i tada su utvrdili da nema potvrde o smrti, da nema obdukcionog nalaza, da nema grobnog mjesta, da nigdje zakonski nije utvrđena činjenica smrti.
“U matičnoj službi došli smo do papira koji potvrđuju promenu identiteta i promenu godine rođenja. U knjizi državljana je čak njegovo ime precrtano, upisana je druga, ženska osoba, koja je rođena ′78. godine u Jagodini. Korak po korak došli smo do sumnjivog matičnog broja za koji se ispostavilo da je to matični broj mog brata sa novim identitetom. Dalje smo istraživali gde je odrastao i živeo, i najzad smo ostvarili kontakt”, kaže on i dodaje da je porodica utvrdila i da je njegov brat prodat albanskoj katoličkoj porodici, koja je na isti način kupila još dvoje djece iz srpskih porodilišta.
On potvrđuje da je DNK potvrdila nihovo otkriće.
“Da, DNK analiza je potvrdila da je reč o mom bratu. Porodično je slučaj rešen, ali nama je cilj i interes da nateramo državu da mu vrati biološki identitet i pravo na pripadanje biološkoj porodici koje mu je protivzakonito oduzeto. Takođe, i krivičnu odgovornost svih koji su umešani u ovaj slučaj”, kaže Miljković.
Prema njgevim riječima, kroz sve godine istraživanja utvrdili su smo da je mnogo djece na taj način otišlo na Kosovo, a mnogo njih je prodato u inostranstvu.
“Mislim da su deca masovno prodavana albanskim porodicama kao vid tihog rata protiv Srbije, jer se na taj način povećavao natalitet Albancima dok se mortalitet u Srbiji tih godina drastično povećavao. U jednom dokumentu iz pogrebnog zavoda se vidi da u maju mesecu ′79. godine nijedna beba sa neonatologije nije sahranjena. A poznat mi je još jedan slučaj blizanaca koji su došli na neonatologiju dan posle nas. Jedno dete je takođe prodato, što znači da su za 24 sata prodate dve bebe”, navodi on i dodaje:
“Prvi slučaj za koji postoji nekakav trag dogodio se 1956. godine, a masovne krađe događale su se ′70-ih i ′80-ih godina, pa čak i ′90-ih. Nažalost, i u 2016. godini poznat je slučaj zamene beba. Prema nezvaničnim podacima, dosad je ukradeno oko 10.000 beba”, kaže Miljković.
Podsjetimo, slučaj nestalih beba pokrenut je i pred međunarodnim sudom u Strazburu.