Brojni pokušaji, da unutar sportskog društva Olimpijakosa zaživi prava rukometna sekcija, nakon Drugog svjetskog rata, ostali su tek mrtvo slovo na papiru. Ideja je konačno sprovedena u djelo 2017. godine, nakon fuzije sa tada akutelnim šampionom Grčke, rukometnim klubom Dikefalos Asteras. Već s prvim danima postojanja, Oli je krenuo sa dominacijom grčkim rukometom. Osvojene su dvije duple krune, a uveliko se kuju planovi da se napravi iskorak na evropskoj sceni.
“Mi smo novi tim. Postojimo dvije godine, ali osvojili smo sve što se moglo osvojiti u Grčkoj. Sada sanjamo evropski uspjeh. Želimo da svake godine napravimo korak više. Imamo velike ambicije i ove sezone. Cilj nam je da se domognemo grupne faze Kupa EFH, a jednog dana i Lige šampiona”, kaže Dmitris Ciras, rukometaš.
U grčkom prvenstvu najveći rival im je atinski AEK, a ne kriju da su suočeni sa manjkom kvalitetenih protivnika u domaćim okvirama. U Olimpijakosu zato teže ulasku u SEHA ligu, uvjereni, da bi tako stekli priliku za dodatni napredak. “Uspjeh je jedina riječ kojom se vode i sve je podređeno tome”, kaže novinar grčkog radija Sport 24, Pavlos Sakturis.
“U Olimpijakosu su dugo razmišljali šta da urade sa rukometom, a znali su da ako krenu u tu priču da moraju da naprave odličan tim. Uspjeh je nešto što je cilj kluba svake godine, a uz to stalno se teži napretku. Svake godine tim je bolji, povećava se moć kluba i vjerujem da je pred rukometnom sekcijom blistava budućnost”, ističe Sakturis.
Dok kuju planove za budućnost, na temelju stabilnih finansija i odličnih uslova za rad, u rukometnom klubu Olimpijakos, ne kriju, da im nedostaje nešto što se ne kupuje novcem, a sa čim su u Atinu doputovali rukometaši banjalučkog Borca.
“Za nas je, uz osvajanje titula, najvažnije da stvorimo tradiciju. Baš onakvu kakvom se diči rukometni klub Borac. Svi moji igrači znaju za taj klub, i naš cilj je da se jednog dana, i mi ponosimo sa tako blistavom istorijom. Za nas je od krucijalne važnosti da stvorimo klub koji će da bude poštovan u Evropi”, kaže Jorgos Zaravinas, trener Olimpijakosa.
Iako najmlađi u sportskom društvu, rukometni klub Olimpijakos, vrlo brzo je stekao svoju publiku. Tribine pirejske dvorane “Melina Merkuri” ne budu baš dupke pune, ali više stotina navijača prisutno je na svakoj utakmicu. Sem pjesme, navijači Olimpijakosa na konkretan način pomažu svojim klubovima iz sekcije “ostali” kojoj pripada rukomet.
“Navijači Olimpijakosa pomažu sve ostale klubove sportskog društva kupovinim sezonskih ulaznica za fudbal. Deset evra od svake ulaznice ide u budžet za ostale klubove, pa tako i rukometni. To je sistem koji je uspostavio vlasnik fudbalskog kluba, Evangelos Marinakis, a navijači su ga rado prihvatili. Od tog novca, svi ostali klubovi, rukometni, vaterpolo, odbojkaški, mogu da prave dobre timove i to je donijelo rezultat u ovim sportovima. Ako mene pitate, za rukomet je sada samo nebo granica”, objašnjava Sakturis.
U crveno bijelom dijelu Atine, stvari su jasne. Porodica stoji iza svog čeda na svakom koraku. Stoga ne čudi, što sebi mogu da kažu, da im je samo nebo granica.
