Zvezda je stavila “ad akta” Jang Bojs i okreće se Ligi šampiona drugu godinu zaredom, a Švajcarce je, kao Salcburg i Kopenhagen, poslala na kolosjek drugog po jačini evropskog takmičenja.

Sjajan epilog po crveno-bijele i naravno razočaravajući po goste iz Berna koji su očekivali mnogo više u dvomeču sa srpskim prvakom, ali više od dva remija koji za njih znači eliminaciju – nisu mogli. Ključna je bila prva utakmica, previše propuštenih šansi skupo su koštali Seoaneov tim, a kako je zaključeno u najtiražnijim švajcarskim medijima, za prolazak protiv “ovakve Zvezde” nedostajala je magija najboljih.

“Moglo je više! Ali da bi se pobijedio ovako uporan i tvrd protivnik kao što je Zvezda, bio je potreban genij Miralema Sulejmanija ili Giljoma Oroa. Obojica, ipak, trenutno nisu u najboljem ritmu, a ušli su sa klupe”, konstatovano je u izvještaju tiražnog “Blika”, koji je glavni izvještaj sa utakmice naslovio riječima “Jang Bojs polomio zube na Crvenoj zvezdi”.

Pomenuti švajcarski list se u komentaru na poraz osvrnuo na prognozu eks fudbalera Partizana Gorana Obradovića koji je, između ostalog, tvrdio da će Zvezda odigrati upravo onako kako je to bilo u utorak uveče: tvrdo, disciplinovano, taktički besprijekorno.

“Jang Bojs je trebalo da pobijedi u Bernu. Da jeste, Srbi ne bi igrali onako kako su odigrali u revanšu – u tome su šampioni. Tačno to je predvidio bivši napadač Partizana Goran Obradović u razgovoru za naš list”, kaže se u tekstu “Blik”.

Ovako je zvanični Twitter nalog Jang Bojsa ispratio najveću šansu za pobjedu u Beogradu i paradu Borjana.

List “20minuten” u svom onlajn izdanju donosi reakcije iz tabora Jang Bojsa nakon poražavajućeg ishoda:

“Razočarani smo”, rekao je sportski direktor kluba iz Berna Kristof Špicer, jedan od prvih koji je stao pred novinare u Beogradu.

“Ne krivim ekipu, dobro su su igrali, nedostajao je samo rezultat. Dvaput smo u najmanju ruku bili ujednačeni sa Zvezdom, ali dva dobra poluvremena nam nisu donijela prolaz”.

Bolna činjenica po Švajcarce je i ta što, sem eliminacije, ostaju “kratki” za veliki UEFA novac koji je bio na talonu u utorak uveče na “Rajku Mitiću”.

“Finansijski momenat nam nije u ovom trenutku najvažniji. U ovom momentu mi je najžalije igrača”, završio je utučeni Špicer, prenosi “Telegraf.rs“.

Gorepomenuti “Blik” je u jednom od svojih osvrta na utakmicu uputio kritike na organizaciju utakmice, konkretno na muku novinara da dođu do mjesta za uzimanje izjava igrača.

“Kad smo već kod UEFA: Činjenica da novinari moraju da se probijaju do miks zone kroz navijačko grotlo i ultrase sa bakljama je još jedna stavka koja ide na dušu UEFA. Odobravanje takvog scenarija je naprosto skandalozno. Nije onda ni čudo što gostima nije sve potaman u Beogradu”, kaže se u komentaru novinara koji je očito iskusio

Nikola Pilić je u utorak proslavio 80. rođendan. Rođeni Splićanin u svojoj karijeri je pet puta osvajao Dejvis Kup, i to sa tri različite reprezentacije: Njemačkom, Hrvatskom i Srbijom.

“Hajde na teren, napravi brejk!”, bilo je sve što je Nikola Pilić znao da kaže svojim igračima u pauzi. Minimalistička uputstva za sljedeći gem. Mnogi su se smijali stilu splitskog teniskog učitelja. Ali igrači, oni su u pravilu znali vrlo dobro šta treba da naprave.

Svoje najveće uspjehe Niki Pilić, kako ga nazivaju Nijemci, nanizao je u Dejvis Kupu.

“Ljubazni, ali rezervisani trener”, kako piše agencija “SID”, bio je šef najuspješnijeg njemačkog Dejvis Kup tima u istoriji.

Timovi u kojim su nastupale igračke veličine poput egomana Borisa Bekera ili introvertiranog Mihaela Stiča trijumfovale su u ovom takmičenju 1988., 1989. i 1993.

Upravo je Beker 1997. i “srušio” Pilića nakon 16 godina na čelu njemačke reprezentacije.

“Nikada nisam shvatio zašto je htio moj posao”, kazao je Pilić kasnije i dodao:

“Jedan tako ekstrovertan tip kao što je Beker uvijek želi da bude u prvom planu. Ali u Dejvis Kupu su u prvom planu samo igrači.”

Bekera je kritikovao često, nikada nije štedio svog bivšeg štićenika. Ali nikada nije bilo ni trunke sumnje koliko poštuje sportski talent trostrukog osvajača Vimbldona.

“Jedan igrač kao što je Boris Beker se rađa možda samo jednom u 500 godina.”

Pet puta su Pilićevi timovi pobjeđivali u prestižnom takmičenju, on je najtrofejniji trener Dejvis Kupa. S Nijemcima je slavio tri puta, jednom kao trener Hrvatske i jednom na čelu Srbije.

“Niki” je znao uspješno da radi i s takvim “posebnim” tipom kao što je “ekstrovertni egoman Beker”. Ili ozbiljni, hladni Mihael Stič. Ili eksplozivni Goran Ivanišević kojeg je znao i “ukrotiti”. Ili još jedan od najboljih tenisera svih vremena i Pilićevo “otkriće” – Novak Đoković.

“Dobro usklađivao karaktere”

U portretima koji se mogu pronaći u njemačkoj štampi, može se često pročitati kako je on “dobro usklađivao različite karaktere” – te da je od dva posve različita temperamenta (npr. Beker-Stič) znao da napravi odličan tim. Barem povremeno.

U Barseloni su 1992. Beker i Stič osvojili olimpijsko zlato u paru. Pilić je kasnije za list “Süddeutsche Zeitung” otkrio kako je u tim ljetnim danima na obali Mediterana morao da vodi puno pojedinačnih razgovora sa svojim zvijezdama i da je morao “puno da laže kako se ne bi pokvarilo raspoloženje dvojice tenisera”.

“Niki” pritom ne voli da bude u centru dešavanja, nikada to nije volio, u prvi plan je uvijek gurao igrače s kojima je radio. Čak je i njihove najveće “mušice” komentarisao u pravilu s osmijehom – i tako “kreirao sasvim poseban timski duh”, napisala je agencija “SID”.

Sa velike teniske pozornice se povukao prije nekoliko godina, danas trenira nekoliko mladih teniserki i tenisera u Hrvatskoj.

Priča iz minhenskog predgrađa

Upravo je i Novaka Đokovića “Niki” upoznao dok je današnji vladar teniskih terena bio dječak. Sreli su se u Pilićevoj teniskoj akademiji u Oberšlajmu, u predgrađu Minhena. Đoković je tamo ispekao zanat – sazrio u vrhunskog tenisera. I kasnije s Pilićem (koji tada nije zvanično bio šef ekipe) osvojio i Dejvis Kup 2010.

Upravo je Đoković 2007. “nagovorio” svog mentora da preuzme odgovornost u timu Srbije.

“Oko podne me je to pitao, a već naveče sam pristao”, otkrio je kasnije Splićanin s “pruskom disciplinom i mentalitetom”, kako su ga u Njemačkoj opisivali.

Mnogi u Hrvatskoj mu nikada nisu oprostili “srpsku epizodu” – iako je toj zemlji 2005. (reprezentaciju je predvodio Goran Ivanišević) podario jedan od najvećih sportskih uspjeha – prvi trijumf u Dejvis Kupu. Sportskog kosmopolita Pilića sve to nije opterećivalo:

“Ja sam sportista, ne političar. Ja ne poznajem granice”, rekao je.

(Deutsche Welle)