rbuhom za kruhom”, Prnjavorčanin Slaven Sibinčić otišao je raditi na kruzer. Tada, vjerovatno, nije mogao ni pretpostaviti kako će, uz posao, pronaći i ljubav svoga života, piše Večernji list BiH.
Na brodu je upoznao Ivy Monizu, djevojku s Filipina s kojom se odmah sprijateljio zbog sličnih sudbina i mnoštva zajedničkih tema i s kojom su druženja ubrzo prerasla u ljubav, a nakon nekoliko mjeseci i u brak.
Ivy se nakon tri mjeseca veze s kruzera morala vratiti na Filipine i tada su obećali kako će, ako se ona ne vrati na brod, Slaven doći na Filipine. Prošlo je pet mjeseci razdvojenosti, daljina u kilometrima samo je još više ojačala ionako već jaku ljubav. Ivy se nije vratila na kruzer, ali je zato Slaven krenuo prema Filipinima gdje su se vjenčali u avgustu prošle godine. Međutim, zbog birokratskih problema, Ivy je u BiH, u rodno mjesto svoga supruga, stigla tek u januaru ove godine.
Nedostaje mi hrana iz domovine
O dojmovima i tome kako je njena porodica prihvatila njenu udaju miljama daleko od domovine, o tome kako je doživjela BiH, razlikama tih dviju zemalja razgovarali smo s Ivy svega dva mjeseca nakon što je stigla u Donje Smrtiće, selo pored Prnjavora, koji su sada njen novi dom. Kazala nam je kako su ljudi u sredini u koju je stigla jako ugodni i gostoljubivi.
– Dočekali su me jako lijepo i svi nam donose poklone kada nas posjećuju. Mi nemamo takav običaj na Filipinima. Razlikuju se od ljudi s Filipina po toplini te, kako vidim, ljudi su ovdje jako vrijedni jer su vremenski uvjeti ekstremniji za razliku od onih u tropskom podneblju gdje sam odrasla – kazala nam je na početku razgovora Ivy koju smo upitali jesu li ljudi na Filipinima uopće čuli za Bosnu i Hercegovinu.
– Ne baš, većinom svi znaju za Njemačku ili neku veću evropsku zemlju pa im tako objasnim gdje se BiH nalazi, blizu kojih zemalja. Budući da Filipini nisu baš povezani s evropskim kontinentom kao s Azijom, ljudi se tamo malo zanimaju za stvari koje se događaju u Evropi, više su orijentirani na Ameriku jer su poslije Drugog svjetskog rata bili pod njenim utjecajem i kontrolom. Većinom čujem samo kako Bosnu povezuju s ratom koji se tu dogodio, ali ja želim pokazati kako ovdje više nije rat i da ovo područje nudi mnogo toga. Također se nadam kako ću uskoro moći posjetiti Hrvatsku, posebno Dubrovnik zbog čuvene serije “Igra prijestolja” koja je tamo snimana, kao i Zagreb. Ta dva mjesta bih najviše voljela vidjeti – kazala je Ivy.
Udaja kćerke obično je jedna vrsta šoka za porodicu jer iz porodičnog doma odlazi u neki drugi dom, a kad je taj dom na drugom kontinentu, strepnje su nemjerljivo veće.
– Prvo su mi govorili da sam još mlada za udaju, ali kada su upoznali Slavena, rekli su kako je u redu jer su vidjeli da je dobar i pošten mladić. Malo ko na Filipinima zna gdje je BiH. Ni ja nisam znala jer je to mala zemlja u Evropi. Bili su zabrinuti kada sam pošla jer je jako daleko, ali kada su vidjeli da je sve u redu i da su svi dobri prema meni, više se ne brinu. Nadam se kako će u budućnosti moći posjetiti BiH, ali postupak dobivanja vize jako je kompliciram, čak sam i ja, kao supruga državljanina BiH, imala problema kako bih došla ovamo – kazala je.
Na pitanje je li bilo teško donijeti odluku o preseljenju u BiH, Ivy nam je kazala: – Jednostavno sam shvatila da želim provesti život sa Slavenom. I to je bilo dovoljno. Nije bilo lako ostaviti porodicu, rodno mjesto, kao ni karijeru koju sam tamo izgradila radeći ne samo za lokalne nego i međunarodne kompanije. Srećom, danas su dostupni mnogi alati za komunikaciju pa se često čujem s porodicom. Imam roditelje, mlađega brata, baku, djeda, ujake, tetke, kao i drugu mnogobrojnu rodbinu. Svi su sretni što sam ovdje lijepo prihvaćena i drago im je što konačno imam svoju porodicu – kaže i dodaje kako ju je u BiH najviše oduševio snijeg koji je vidjela prvi put u životu.
– Ono što me najviše oduševilo definitivno je snijeg koji sam ovdje prvi put iskusila jer, iako sam putovala Evropom, nikada prije nisam imala priliku vidjeti kako izgledaju zima i snijeg. Jako sam uzbuđena što mogu vidjeti kako druga godišnja doba izgledaju jer na Filipinima imamo samo ljeto i kišne sezone tokom kojih je također jako toplo – kaže Ivy.
Odlično se uklopila u seosko imanje pa joj ni svakodnevne obveze ne padaju teško, što više, uživa kuhajući sa svekrvom i brinući se o životinjama.
– Da, do sada sam probala samo neka jela specifična za BiH, kao što su ćevapi, sarma, punjene paprike, razne pite, poput bureka i slično. Za sada mi se većina jela sviđa. Nedostaje mi morska hrana koja je osnova na Filipinima. Ovdje je jako teško naći svježe morske plodove. Ne mogu se naviknuti na kruh kao dodatak svakom jelu. Kod nas je to riža, a proizvodi od kruha su više kao poslastice. Radujem se kušanju voća i povrća koje ovdje uspijeva, a kod kuće nisam bila u prilici probati ga. Tek sam tu dva mjeseca i još imam mnogo toga za istražiti i probati – kazala nam je.
Porodici i prijateljima priprema i neka jela iz domovine, ali su joj problem namirnice koje ovdje ne može naći. Slaven i njegovi roditelji s oduševljenjem dočekuju svako novo filipinsko jelo i oduševljeni su iako je Slaven većinu filipinske kuhinje već probao na kruzeru i Filipinima.
– U našoj prehrani većinom pržimo namirnice, dok se, kako primjećujem, ovdje dosta kuhaju i prave razne juhe od krompira, graha i drugog povrća, što nije uobičajeno kod nas. Mi također pravimo umake uz svako jelo i riža nam je kao hljeb, skuhana na pari i drugačijeg ukusa nego ovdje. Primijetila sam kako imamo i neka slična jela, kao što je gulaš koji smo naslijedili dok su Filipini bili kolonija Španije. Mi dosta koristimo kokosov ocat i sojin umak, što ovdje nije slučaj. Pokušat ću kombinirati svoju i bh. kuhinju, ko zna, možda postane svjetski poznata – objašnjava Ivy.
Za razliku od većine djevojaka koje bježe od sela i seoskih poslova, Ivy uživa brinući se o životinjama.
– Ovdje imamo malu farmu i uglavnom proizvodimo svu hranu za sebe, što je super jer je sve svježe i ima odličan okus. Moji baka i djed imaju također malu farmu pa sam već upoznata sa životom na selu iako sam ovdje imala priliku vidjeti ovce koje mi tamo nemamo, a uskoro ću imati priliku saditi biljke koje sam vidjela samo u supermarketima. Kao diplomirana novinarka, tokom studija radila sam na projektu približavanja novih metoda, tj pojednostavljenju novih tehnologija iz poljoprivrede za farmere preko lokalnog lista i tada sam mnogo saznala o sadnji te drugim temama, a ujedno sam zavoljela sadnju biljaka te uzgoj voća i povrća – kazala je.
Nemaju rastavu u zakonu
S obzirom na to da je Slaven posjetio Filipine i vjenčao se u toj egzotičnoj zemlji, upitali smo ga za dojmove koje je domovina njegove supruge ostavila na njega.
– Prvo je uslijedio šok kada sam došao tamo od mase ljudi koji su se tamo nalazili. Njih je više od 100 miliona pa možete zamisliti kakve su gužve u gradovima. Sljedeće što vas dočeka je klima, ništa slično kao ovdje – zrak, temperatura, blizina mora, tj Filipini su otočna zemlja s više od 7000 otoka.
Prije odlaska tamo moji radni kolege na brodu uglavnom su bili Filipinci pa sam od njih dosta doznao. Ljudi kao ljudi, ima ih dobrih i loših iako više dobrih. Žive opušteno i sporo, takva je klima, ne ulažu puno u objekte. Potpuno je sporiji život nego ovdje. Vole pjevati karaoke, sve moguće kombinacije, za mene čudno, ali i zanimljivo. I ja sam se okušao, ali nemam talenta, ni mrvicu. Hranu uglavnom čine morski plodovi sa svim kombinacijama umaka i riže, vole začinjeno, ali jako začinjeno. Uz sve koriste led jer temperatura je od 25 pa čak do 40 stepena, tako da se pokušavaju rashladiti na sve načine – ispričao nam je Slaven i dodao:
– Priroda je magična, toliko unikatnih stvari za vidjeti i doživjeti. Plaže od bijelih koralja, nešto magično. Upitali smo ga šta ga je privuklo Ivy i koliko se Filipinke razlikuju od bh. djevojaka.
– Ivy ne samo da se razlikuje od naših već i od njihovih djevojaka jer ima dosta više kineskih korijena s majčine strane i španskih s očeve. Za razliku od naših djevojaka, njima je brak svetinja, nemaju rastavu u rječniku ni u zakonu. Ona je jako pametna, sposobna, prelijepa mlada žena koja je došla živjeti sa mnom na drugi kraj svijeta, šta više mogu tražiti – s ponosom govori Slaven.
Prema njegovim riječima, ljubav je ono što čini njihovu priču tako zanimljivom jer izgleda da u ovom svijetu mržnje ljubav lagano gubi rat, pa se ove male dobivene bitke uime ljubavi kao što je njihova slave kao velike pobjede. Za kraj su nam rekli:
– Plan je za sada uživati u sreći i nadamo se proširenju porodice. U budućnosti, ko zna, oboje smo avanturisti i gdje god završimo, bitno je da budemo zajedno. Svako mjesto gdje ste sretni je dom.
fokus.ba
