Završila fakultet u Banjaluci sa prosjekom 9,23: Do posla stopira 125 kilometara

0
203
Već 15 godina, svakog dana, Dragana Stanisavljević (42), akademski slikar iz sela Niševac kod Svrljiga, putuje 125 kilometara do posla i još toliko do kuće!

Samo nekoliko mjeseci pošto je diplomirala, zaposlila se kao nastavnik likovnog u Osnovnoj školi “Treći oktobar” u Boru, nadajući se da će se osloboditi neko radno mjesto bliže njenom domu. Nekada među najboljim studentima Likovne akademije u Banjaluci, danas je majka dvoje mališana, koja više vremena provodi putujući i sa đacima nego sa svojom djecom, trogodišnjom Tinom i šestogodišnjim Adamom.

Poslije udaje za Marka, koji već neko vrijeme ne radi zbog bolesti, i iznenadne smrti oca, Dragana je odlučila da život nastavi u rodnom Niševcu. Presrećna što se brzo zaposlila, nije ni sanjala da će joj taj isti posao zakomplikovati život kada zasnuje porodicu. Nada da će joj radno mjesto konačno biti bliže kući, prije nekoliko dana, pao je u vodu.

“Više puta sam bezuspješno slala molbe i zahtjeve za premještaj školskoj upravi Zaječara i Niša”, priča sagovornica Novosti.

“Kada je ovog ljeta izašla lista na sajtu prosvjete, o slobodnim radnim mjestima na osnovu obaveze preuzimanja tehnoloških viškova, vidjela sam da su slobodna dva radna mjesta bliža mojoj kući. Poslala sam zahtjev osnovnim školama u Beloj Palanci i Crvenoj Reci da me preuzmu, na osnovu prava koja sam ispunila, ali sam odbijena. Uglavnom na osnovu obrazloženja da živim daleko, da se školi ne isplati da mi plaća put. A tih oko 50 kilometara, naspram dvostruko više do Bora, meni su ništavni”, priča ona.

Kako kaže, preporuku Ministarstva prosvjete da škole preuzimaju tehnološke viškove, u praksi većina direktora ne poštuje i zapošljavaju nastavnike na ugovor.

“Da tragedija bude veća, meni ni škola u Boru ne plaća troškove prevoza, koji mjesečno iznose oko 40.000 dinara autobusom, a moram da mijenjam nekoliko linija”, kaže Dragana.

“Taj novac više ne mogu da priuštim, pa sve češće idem autostopom. Najteže od svega mi pada što sam, zbog toliko sati provedenih u putu, vrlo malo sa djecom. Uz sve to, suprug je bolestan, ne može da radi, niti da brine o deci. Velika pomoć mi je svekrva, koja zbog porodičnih problema u posljednje vrijeme ne može svaki put da mi izađe u susret”, kaže Dragana.

Da bi na časove ujutru stigla na vrijeme, Dragana polazi u 3.40, a vraća se kasno poslije podne, auto-stopom. Kada radi u popodnevnoj smjeni, situacija je još gora, jer od 19.30 stopira i po zimi i po ledu i po snijegu. Ranije je išla i vozom, sa presjedanjem u Zaječaru, ali je linija ukinuta zbog obnove pruge.

Nagrađivana

Dragana je Fakultet likovne umjetnosti, odsjek slikarstvo, završila sa prosjekom 9,23. Osvajala je brojne nagrade tokom školovanja i tokom rada, a zbog rezultata Akademija u Banjaluci joj je od druge godine stipendirala školovanje. U školi u kojoj radi, među omiljenim je nastavnicima. Pokušavala je da iznajmljuje stan u Boru, upisala djecu u tamošnji vrtić, ali nije mogla finansijski da izdrži, niti da sa malom djecom bude u gradu bez ičije pomoći.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here