Prema svemu sudeći hrvatski premijer Andrej Plenković “prelomio” je i odlučio da od Izraela kupi vojne avione vrijedne pola milijarde dolara, piše “Večernji list”.
Kada je Plenković privremeno zaustavio proces donošenja odluke, objasnio je kako želi još jednom da analizira ponude, te da će konačnu odluku Vlada donijeti kada bude sigurna da je to pravi odabir. Do tada, dakle, sredine decembra, MORH-ova komisija obavila je cijeli posao analize ponuda i, kako se probila informacija, kao najpovoljniju ocijenilo ponudu Izraela o nabavci 12 polovnih višenamjenskih F-16 C/D Baraka.
Do zastoja je došlo i zbog pritisaka drugih ponuđača i država, što nije bilo iznenađenje pa je Plenković očigledno odlučio da odradi još nekoliko razgovora s premijerima Švedske, Grčke i Izraela, piše “Večernji”.
Kako stvari stoje, to dvomjesečno zadržavanje procesa nije rezultiralo promjenom ocjene o najpovoljnijoj ponudi. Iz više, neimenovanih, izvora saznaje se da je u igri ostao Izrael. U međuvremenu Plenković se držao, kako je to rekao član Vlade, stava da “nabavka borbene eskadrile nije kikiriki-posao” te je, kako od SAD-a tako i od Izraela, zatražio i dobio objašnjenja vezana za neke nedoumice o nabavci izraelskih F-16 aviona.
U medijima se, naime, tvrdilo da je zastoju kumovala i američka kompanija “Lockheed Marten” (proizvođač F-16), koja je navodno smatra da su Izraelci toliko preradili njihove F-16 pa ne bi željeli da odgovaraju za isporuku rezervnih dijelova Hrvatskoj ako ona kupi te avione.
Osim toga, bile su izražene i medijske sumnje da je ministar odbrane Hrvatske Damir Krstičević od početka navodno preferirao Izraelce te da ponuda sadrži i neke “skrivene troškove”. Plenković je, dakle, krenuo da riješi te nedoumice, pa je, javlja list, dobio garancije i američke i izraelske strane da nema skrivenih troškova, a ni problema sa dorađenim avionima iz Izraela.
“Te letjelice jesu znatno modernizovane i ojačane u odnosu na izvorne američke, ali Hrvatska tu neće imati problema, nego će sve tehnološke stvari riješiti Izrael i SAD”, objavio je “Večernji”.
Izraelski “Jeruzalem post” objavio je, već nakon susreta Plenkovića i izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u Davosu, da kupovina izraelskih aviona košta Hrvatsku 500 miliona dolara. Pisanje tog dnevnika u cjelini se poklopilo s informacijama da će Hrvatska odabrati izraelsku ponudu vrijednu 400 miliona evra, što odgovara spomenutom dolarskom iznosu. A riječ je o avionima isporučenim početkom devedesetih godina u okviru “Peace Marble III” operacije modernizacije izraelske vojske.
U međuvremenu su svi ti avioni ekstenzivno modifikovani pa tako jednosjedi F16C koriste jako puno izraelske elektronike, za razliku od standardnih, opremljenih “Lockheedovim” sistemima.
Koliko su opsežne modifikacije najbolje pokazuje maksimalna težina aviona pri polijetanju. Američke varijante teške su oko 19 tona dok je izraelska varijanta nekoliko tona teža, pa tako neki izvori navode da je riječ o dvije i po tone dok drugi izvori kažu da je riječ o gotovo pet tona. Na stranu sad to što se najavljuje “dogovor Izraela i SAD-a o rezervnim dijelovima”, postavlja se pitanje i troška takvih rezervnih dijelova i njihove dostupnosti.
Izraelske modifikacije znače da bi se rezervni dijelovi mogli nabavljati isključivo od njihovih proizvođača. Standardni, američki, F16 izvezen je u čak 24 zemlje svijeta i može se uporediti s Golfom II po obilnim zalihama rezervnih dijelova po znatno povoljnijim cijenama.
Prosječno vrijeme zamjene nekog borbenog sistema je između pet i sedam godina što znači da bi ti izraelski lovci, jednom kad bi ušli u punu upotrebu u hrvatskom vazdušnom prostoru, bili stari tridesetak godina. Nadalje, hrvatsko ratno vazduhoplovstvo nije prilagođeno za korištenje takvih aviona pa tako ne postoje piloti obučeni za upravljanje, ne postoje tehničari obučeni za održavanje, a ne postoje ni piste prilagođene tim letjelicama. Sve to bi moralo da se riješi u narednih nekoliko godina što značajno podiže troškove korištenja već starih aviona.
Istina, F16 neće se tako skoro povući iz upotrebe, najviše zato što F35 nije ni približno tako moćna i svestrana letjelica kako se očekivalo i već godinama kasni u rasporedu, ali auština je da američko vazduhopolovstvo koristi znatno modernije i znatno novije avione.
Poređenja radi, negdje u isto vrijeme kad i Izraelci, američki centri za obuku nabavili su nekoliko ekvivalentnih aviona, iako znatno manje modifikovanih. Bilo je to krajem osamdesetih godina, a samo sedam godina kasnije, sredinom devedesetih, su “penzionisani” i završili su u skladištima, a jedan je otišao u muzej.
