Dvadeset godina poslije ubistva Slavka Ćuruvije i gotovo pune četiri godine od početka suđenja, Specijalni sud će izreći prvostepene presude četvorici nekadašnjih pripadnika Državne bezbjednosti koji se terete da su ubili novinara i vlasnika “Dnevnog telegrafa” 11. aprila 1999. Na odluku suda pravo žalbe imaće i tužilaštvo i odbrana.
Za ubistvo Slavka Ćuruvije optuženi su nekadašnji šef DB-a Radomir Marković, tadašnji šef beogradskog centra DB-a Milan Radonjić i pripadnik toga centra Ratko Romić, kao i Miroslav Kurak kome se zbog bjekstva sudi u odsustvu.
Marković i Radonjić se terete za krivično djelo podstekavanje na teško ubistvo, a Romić i Kurak za teško ubistvo u saizvršilaštvu.
Tužilaštvo za organizovani kriminal predložilo je sudu u svojoj završnoj riječi da na maksimalne kazne zatvora od po 40 godina osudi svu četvoricu optuženih, dok su oni i njihovi branioci tražili oslobađajuće presude.
Tužilaštvo smatra da je nalogodavac ubistva bio “tadašnji državni vrh”, a optuženi izvršioci.
Sa druge strane, stav odbrane je da se u ovom postupku “sudi jednom vremenu”, da dokaza protiv optuženih nema i da na optuženičkoj klupi ne sjede izvršioci ubistva.
Tokom višegodišenjeg dokaznog postupka u ovom procesu ispitano je preko 100 svjedoka.
Nekadašnji komadant Jedinice za specijalne operacije Milorad Ulemek je ključni svjedok u ovom postupku, jer je nakon njegovog svedočenja pred Tužilaštvom za organizovani kriminal, u januaru 2013. godine pokrenuta zvanična istraga, kada su uhapšeni Radonjić i Romić.
Ulemek, međutim, nije želio da svjedoči pred sudom, a kao razlog je naveo strah za svoju bezbjednost i bezbjednost svoje porodice, a isto su učinili i braća Miloš i Aleksandar Simović.
Tužilac je njihove tvrdnje ispitao i utvrdio da prijetnji nije bilo, o čemu je obavijestio sud.
Ulemek i Simovići u najčuvanijem zatvoru u zemlji, u srpskom “alkatrazu”, služe višedecenijske kazne zatvora.
Radomir Marković u zatvoru služi kaznu od 40 godina zatvora, a Miroslav Kurak je u bjekstvu i za njim je raspisana međunarodna potjernica.
Milan Radonjić i Ratko Romić su od jula 2017. u kućnom pritvoru uz elektronski nadzor, nakon što su prethodne tri i po godine proveli u pritvoru Okružnog zatvora u Beogradu.
Prema optužnici, Ćuruviju je 11. aprila 1999. godine ubio Miroslav Kurak, a saučesnik mu je bio Ratko Romić, koji je drškom pištolja udario u glavu Ćuruvijinu suprugu Branku Prpu.
Kako se navodi u optužnici, Ćuruvija je ubijen zbog “javnog istupanja u zemlji i inostranstvu i kritike nosilaca političke vlasti, mogućnosti da utiče na javno mnjenje i djelovanje opozicionih društvenih snaga, radi očuvanja postojeće vlasti”.
Ubijen je na Uskrs, 11. aprila 1999. godine, u dvorištu ispred ulaza u zgradu gdje su se nalazile prostorije marketing službe “Dnevnog telegrafa”. U momentu kad je pucano na njega, bio je u društvu Branke Prpe, koja je zadobila lakše povrede.
Vučićev stav o ubistvu
Slavko Ćuruvija bio je krajem osamdesetih godina novinar i urednik tadašnje Borbe, prvog dnevnog lista koji se otvoreno suprotstavljao Miloševiću i njegovoj politici.
Ćuruvija je u vrijeme vladavine Miloševića imao kontakte s većinom političara, a bio jedan od rijetkih novinara koji su imali pristup Mirjani Marković.
Tokom 1998. godine, u vrijeme policijske akcije protiv pobunjenih Albanaca na Kosovu, Ćuruvijin Dnevni telegraf bio je privremeno zabranjen.
List je prestao izlaziti kad je počelo bombardiranje SR Jugoslavije.
U vrijeme ubistva Ćuruvije, na pravoslavni Uskrs 1999. godine, ministar informiranja u Vladi Srbije bio je današnji šef države Aleksandar Vučić.
Upravo je Vučić u jednoj od ocjena te egzekucije rekao kako iza ubistva stoji država.
Vučić je krajem novembra 2013. godine, vršeći dužnost prvog potpredsjednika Vlade, izjavio je kako će se to uskoro “pokazati i dokazati”, jer su akteri te likvidacije još živi.
U emisiji “Teška riječ” na TV Pink Vučić je tada rekao da je Ćuruviju likvidirala država, vlast koja je ubijala neistomišljenike i protivnike.
“To je strašan problem za našu zemlju”, kazao je on i dodao kako je jasno da je riječ o vlasti čiji je dio i sam bio, ali je naglasio da u tome nije učestvovao, niti je o tome bilo što znao.
(RTS/Agencije)
