Nakon što je ostao bez roditelja i sedmoro braće i sestara, pridružio se Šestom artiljerijskom puku Drinske divizije. Preživeo je albansku golgotu, a iz rata se vratio kao dvanaestogodišnji podoficir.

Upravnik Muzeja “Јadar” u Loznici Goran Vilić kaže da je preko 70 miliona vojnika bilo uključeno u taj ratni vihor.

“Samo je jedan Momčilo Gavrić, samo jedan slučaj da je vojnik imao samo osam godina kada je stupio u srpsku vojsku i pridružio se srpskim vojnicima, prokrstario sva ratiša od 1914. do 1918. godine”, ističe Vilić.

Momčilo Gavrić, sto godina nakon završetka rata, simbol je i sve dece koja su prerano izgubila svoje djetinjstvo. Slike hrabrog ali ranjenog i izgladnijelog dečaka obišle su svijet, a sam Momčilo dugo je i od svoje porodice krio životnu priču.

Njegov sin Branimir Gavrić sjeća ga se kao veoma skromnog čoveka.

“Kao takav će nam ostati dugom sjećanju. Ponosan sam ja i cijela familija Gavrića što nosimo njegovo ime i njegovo prezime”, kaže Branimir.

Najmlađi vojnik rođen je u selu Trbušnici kod Loznice, odakle je i krenuo u rat. Nakon ulice sa njegovim imenom, na obilježavanju stogodišnjice oslobođenja tog grada u Prvom svjetskom ratu, građani Loznice sačuvali su od zaborava njegov lik i djelo.

Velika dobrotvorka lejdi Pedžet, Momčila Gavrića nazivala je srpskim vitezom. Grci su mu podigli zlatnu ploču na Krfu, a francuski predsjednik Fransoa Miteran ga je odlikovao ordenom.

Dvadeset pet godina poslije smrti, ovaj heroj dobio je svoj prvi spomenik u Srbiji.