Autor: Marijan Popadić

Definicija da su muzeji čuvari kontinuiteta čovječanstva u užem i širem smislu, da čuvaju gotovo svaki vid ljudskog i prirodnog stvaralaštva, već i ovako sažeto izrečena, jasna je i precizna.

O značaju muzeja kao ustanove u kojoj se čuva kulturna baština prošlih vremena za generacije koje dolaze, za program Radio Prnjavora u emisiji „Razgovor s povodom“ govorio je Dario Topić, iz Zavičajnog muzeja u Prnjavoru.

Popadić: Prnjavor se pridružio porodici gradova koji imaju muzej. Šta, po vašem mišljenju, to znači za našu opštinu?

Topić: Muzej je počeo sa radom 1. decembra 2020. godine i već smo imali jedan lijep broj posjetilaca. Ja svaku svoju priču o muzeju počinjem sa rečenicom da su oni svjedoci kontinuiteta čovječanstva u širem i u užem smislu i da je njihov osnovni smisao otpor prema propadanju i nestajanju. Muzej zavičajnog tipa, kao što je ovaj naš, svjedoči o životu na ovim prostorima, o svakodnevnici naših ljudi. Muzeji se dijeli na državne, regionalne, republičke, zavičajne, ali ima i onih koji su još manjeg obima ili tipa i nalaze se u okviru neke manje, najčešće seoske zajednice i slično. Istina, oni su rijetki kod nas, ali po zapadnim zemljama dosta su prisutni.

Popadić: Nekada je mjesna zajednica Štrpci imala postavku takvog tipa u Društvenom domu.

Topić: Ta postavka datira još iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, a upravo takva muzejska forma je često primjenjena i prisutna na zapadu. U Njemačkoj, Austriji i nekim drugim državama, skoro svako selo ima neki svoj mali muzej, sobu, ugao ili kutak, koji svjedoči o istorijskom razvoju mjesta, o njegovoj prošlosti. Mi se u tom smislu možemo ugledati na njih jer su apsolutno ponosni na svaki sačuvani artefakt iz prošlosti ma kakav njegov značaj i veličina bili. Npr. kada bi na zapadu uspjeli sačuvati bilo kakvu spravu, recimo za cijeđenje vina, oni bi je odložili u muzej ili neku drugu zbirku uz objašnjenje šta je taj predmet predstavljao i za šta se koristio. Prnjavor je evo dobio muzej, a mi se nadamo da će u budućnosti zaživjeti i muzeji u seoskim područjima, kao neka vrsta ispostave Zavičajnog muzeja u Prnjavoru, gdje će se čuvati manje zbirke predmeta koji su specifični za to mjesto ili bolje reći koji su pronađeni u tom mjestu.

Popadić: Koje su postavke trenutno zastupljene u muzeju u Prnjavoru?

Topić: Plan je da muzej ima etnografsku i istorijsku postavku. Dakle, moglo bi se reći da će to biti etnografsko-istorijski muzej u kome će biti izloženi artefakti iz te dvije oblasti koje će svjedočiti o prošlosti i kulturi srpskog ali i drugih naroda Prnjavora i okoline koji budu željeli da predstave nešto od svog nasljeđa. Muzej će u tom smislu biti otvoren za saradnju. Trenutno je adaptiran gornji sprat zgrade muzeja, oko osamdeset odsto prostora, gdje se nalaze četiri, od planiranih šest tematskih postavki iz oblasti etnografije, dok će, završetkom kompletnog sprata biti postavljene i ostale dvije za koje muzej u potpunosti već posjeduje građu. Posjetioci za sada mogu da vide prikaz jedne seoske kuće koja vremenski pripada periodu zadnje decenija 19. vijeka pa negdje do šezdesetih godina 20. vijeka, zatim tu je i velika zbirka poljoprivrednih predmeta, alata i oruđa, koji su korišteni za obradu zemlje kao jednog važnog posla u životu tadašnjih ljudi. Sledeća postavka se odnosi na narodnu nošnju. Trenutno je u muzeju oko trideset dijelova narodne nošnje, a tu su rubine, zubuni, pokrivala za glavu i to je jako zanimljiva zbirka, ali moram reći da imam veliki problem sa nabavkom izložbenih lutki za muzej, jer se one jako teško nalaze i nema ih na tržištu zbog čeka u ovom trenutku nisam izložio komlete narodnih nošnji. Lutke iz butika su stilizovane i nisu pogodne za tu namjenu. Ipak, nadam se da ću u dogledno vrijeme nabaviti lutke koje odgovaraju muzejskoj namjeni. Preko nekih svojih saradnika uspio sam doći u kontakt sa jednim čovjekom iz Zagreba koji se profesionalno bavi tim poslom i koji lutke za ovu, muzejsku namjenu, proizvodi od raznih materijala, najčešće obrađujući tvrdu spužvu. Četvrtu postavku u muzeju čini zbirka predmeta iz tkačke radinosti i zanatstva, i u zbirci su svi predmeti koji su korišteni u procesu obrade lana i konoplje do momenta stavljanja na tkački razboj ili natru kao jednog od predmeta za finalni posao izrade raznih vrsta proizvoda. Moram istaći da sam ponosan na jedno zapažanje etnologa iz Muzeja Republike Srpske, koja je pregledavajući fotografije predmeta koji se nalaze u našem Zavičajnom muzeju, primijetila da imamo neke predmete koji su raritet i nema ih u republičkom muzeju, koji je muzej kompleksnog tipa i od republičkog značaja.

Popadić: Koliko dugo radite na prikupljanju eksponata i kada ste pokrenuli priču oko muzeja?

Topić: Radim već četrnaest godina, a 2007. sam skupio prvi predmet. Te godine sam se zapravo počeo baviti etnološkim, etnokoreološkim i etnomuzikološkim istraživanjima i prikupljanjem folklornog nasljeđa Srba okoline Prnjavora i sasvim slučajno sam od jedne bake na poklon dobio jednu ornamentima predivno ukrašenu preslicu. Tada sam pomislio kako mnogo sličnih predmeta i starina propada i nestaje i odlučio da ih počnem prikupljati. Kamo sreće da je neko ovo što sam ja sad uradio, završio sedamdesetih godina. Ja vjerujem da će ljudi tek početi da donose u muzej ono što se više ne može ili što više ne žele da se čuva u domaćinstvima.

Popadić: Kako se može predati neki predmet za muzej?

Topić: Jednostavno, dođete u zgradu muzeja ili me kontaktirate, a ja ovim putem apelujem da se ne bacaju stari predmeti i stvari. Rado ćemo u inventarne knjige uvesti sve predmete od muzejskog značaja sa svim podacima o porijeklu i vlasnicima predmeta. Voma je značajno istaći da zgrada Zavičajnog muzeja u Prnjavoru ima ogorman podrumski prostor koji će se organizovati i već sada je organizovan kao muzejski depo, a depo “trpi” sve. U muzejskoj teoriji i praksi postoji mišljenje da su srećni oni muzeji koji izlože samo dvadeset odsto građe koju posjeduju. Ako bi neko muzeju poklonio veći broj predmeta, to možemo tretirati i kao legat, naravno uz poštovanje određenih procedura i pravila kada su legati u pitanju, da se procjeni vrijednost predmeta, njegovo stanje, kompletnost, nedostaci i sl.

Popadić: Kako se čuvaju predmeti od propadanja i da li zgrada ispunjava standarde da bi se to spriječilo?

Topić: To je jedna veoma kompleksna procedura i pitanje. Prema Glavnom projektu restauracije i adaptacije zgrade Zavičajnog muzeja u Prnjavoru, predviđeno je da muzej u potpunosti ima i da ispunjava adekvatne uslove u kojima se predmeti čuvaju i koji se zahtjevaju u muzejskoj teoriji i praksi. Za sada samo djelimično imamo te uslove, ali u ovom trenutku je bitno da su svi predmeti “pod krovom”. Kada govorimo o idealnim uslovima, te uslove trenutno ima jako mali broj muzej u kod nas i u regiji. Za to je potrebna posebna infrastruktura i ponavljam ona je predviđena projektom koji sam malo čas pomenuo. Ova zgrada je građena između 1896. i 1899. godine, kao zgrada Kotarskog predstojništva u Prnjavoru, u vrijeme kada je kotarski predstojnik u Prnjavoru bio Đuro Paulić, ličnost značajna za još neke građevinske poduhvate u Prnjavoru toga vremena. Zgrada muzeja je, dakle, stara nešto vise od 120 godina i evo, urađen je projekat za njenu obnovu. Specifičnost njene gradnje, arhitektonske odlike i stilovi, lokacija i drugi elementi čini je veoma pogodnom za ovu svrhu pa evo i sa tog aspekta imaće sve potrebne elemente koji jednu zgradu i svojim spoljnim karakteristikama čine muzejom.

Popadić: Načelnik opštine Prnjavor, Darko Tomaš, dao je punu podršku muzeju. Kakva je situacija u okruženju, postoje li muzeji u drugim opštinama i gradovima?

Topić: U prvom mandatu koji je načelnik opštine Prnjavor dr. Darko Tomaš imao od 2008. do 2012. godine, donesen je zaključak i odluka da Prnjavor u budućnosti treba da ima zavičajni muzej i to je uneseno i u strateški plan opštine. Što se tiče okruženja, pomenuo bih najprije da su meni u savjetodavnom smislu iskustva i rad Muzeja Republike Srpske i Zavičajnog muzeja u Gradišci bili, na neki način, model kako to pokrenuti i organizovati u Prnjavoru. Naveo bih još da Derventa ima muzejsku postavku, Doboj takođe ima jednu skromnu postavku, Laktaši imaju jednu postavku u okviru turističke organizacije, Prijedor ima već dugo muzej, tu su i još neki gradovi, ali evo Prnjavor se sa našim Zavičajnim muzejom pridružio porodici muzeja u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, a zašto ne reći i šire.

Popadić: Kada se može posjetiti muzej, u kom vremenskom periodu?

Topić: Trenutno radno vrijeme muzeja je od ponedjeljka do petka od 07:00 do 15:00 časova. Međutim, od 01. januara 2021. godine planiramo da muzej za posjetioce bude otvoren tri dana, a dva dana ću da se bavim terenskim i arhivskim istraživanjima i istraživanjem u drugim muzejskim ustanovama jer je to sa raznih aspekata daleko korisnije za našu sredinu, a to je i česta praksa kada su u pitanju muzeji zavičajnog tipa. Naravno, u najvećoj mjeri akcenat istraživanja biće vezan za našu sredinu. Vjerujem da će građani biti ponosni na muzej u Prnjavoru, jer se muzeji i na lokalnom i na globalnom, svjetskom nivou, tretiraju kao jedne od najznačijnih ustanova koje čovječanstvo posjeduje.

Topić je autor knjige “Prnjavor i okolina na stranicama Bosanske vile“, objavljene polovinom novembra ove godine i koja je nastala kao rezultat njegovog proučavanja lista „Bosanska vila“.

Glasnik Zavičajnog muzeja u Prnjavoru

Od 2021. godine, Zavičajni muzej u Prnjavoru će izdavati periodičnu publikaciju – Glasnik Zavičajnog muzeja u Prnjavoru čije će izdavanje, kako navodi Topić, biti jedna od najznačajnijih djelatnosti muzeja. U njemu će se objavljivati stručni, naučno-istraživački radovi koji će obrađivati teme iz oblasti etnologije i istorije Prnjavora i njegove okoline. Glasnik će imati sve ono što publikacije tog tipa imaju počev od uredništva, redakcijskog odbora i sl. Ova publikacija će, ukoliko se ukaže potreba, biti otvoren i za radove iz drugih oblasti kao što su prirodne nauke, memoaristika i drugo. /prnjavorlive.info/

FOTO GALERIJA