On ima sedam godina, dolazi iz Kine i pohađa jednu školu u Srbiji. Za kratko vrijeme savladao je srpski i pravopis, što ponekad teško uspijeva i djeci čiji je to maternji jezik. On je “mali genijalac” i zove se En Vang (Ann Wang).
Prije tri godine došao je prvi put sa mamom u Srbiju. Od tada su dolazili i vraćali se nekoliko puta, a potom odlučili da svoj život presele iz Hong Konga u Beograd. Ovdje se osjećaju kao kod svoje kuće, upoznali su mnogo prijatelja i nemaju namjeru da promjene mjesto prebivališta.
U namjeri da upoznamo ovog mališana i saznamo koliko je bilo teško naučiti srpski jezik i uklopiti se u potpuno novo okruženje sa drugačijom kulturom, otišli smo u OŠ “Montesori” na Dedinju. Tu nas je dočekala direktorka i odmah povela da upoznamo Ena. Presimpatičan dječak, vrlo druželjubiv, komunikativan i nasmijan – bile su impresije koje smo primijetili tokom prvih minuta provedenih u njegovom drušvu.
Majka ovog mališana rekla je da život u Kini vrlo naporan, veoma se brzo živi i pod velikim pritiskom, te je odlučila da bi preseljenje u jednu manju državu bilo pravi korak u vaspitavanju njenog sina. Od presudnog značaja za izbor škole bio je posvećen rad učitelja sa malom grupom djece, koja će njenom sinu obezbijediti kvalitetno obrazovanje.
U septembru prošle godine, En je krenuo u prvi razred ove škole, a njegova učiteljica Nevena Cvetković prepričala je kako je izgledalo upoznavanje i Enov prvi dan u školi.
– Prvih desetak minuta u učionici nije želio da se odvoji od mame, ali se ubrzo situacija promijenila. Uslijedilo je upoznavanje sa drugarima iz odjeljenja, a En je izabrao da sjedne pored Jane koja mu je sada najbolja drugarica – priča Nevena.
Po dolasku u školu En nije znao ni riječ srpskog jezika i sa vrlo oskudnim engleskim, kao i njegova mama. Ipak, on je pronašao kreativan način kako da stupi u komunikaciju sa drugarima.
– Kada god je želio nešto da izgovori on bi nacrtao, a nerijetko i danas to čini kada ne zna kako da objasni nešto on nacrta, pokaže Jani i tako se sporazumijemo – kaže učiteljica.
Ona ističe da je En vrlo bistro dijete i da pokazuje izuzetne rezultate u školovanju, ćirilična slova je odmah savladao, a ubrzo naučio da izgovara rečenice na srpskom jeziku. Sada već pisanje ćirilice predstavlja uobičajenu praksu za njega.
– Moram priznati da En bolje radi diktate nego ostala djeca kojima je srpski maternji jezik. On je prvi u odjeljenju naučio imena ličnosti sa naših novčanica – ponosno navodi Nevena.
Uprkos tome što je zavolio srpski jezik, ovaj mališan je rekao da mu je omiljeni predmet ipak matematika, te tako rješavanje tekstualnih zadataka na tri nivoa za njega ne predstavlja problem.
Ali tu nije kraj njegovim interesovanjima, jer je uporedo sa redovnom nastavom i vannastavnim aktivnostima u školi, u septembru krenuo i na časove klavira.
Da talenat za klavir nije izostao u njegovom slučaju, svjedoči Laureat koji je nedavno osvojio na takmičenju mladih virtuoza u velikoj konkurenciji djece, održanom u školi Petar Konjović. Ispričao je kako se tada osjećao.
– Nisam se uplašio, bio sam mnogo srećan kada mi je publika aplaudirala – ushićeno kaže En.
Ljubav prema ovom muzičkom instrumentu je očigledna, a En je otkrio da bi volio da postane pijanista i da svira koncerte pred mnogobrojnom publikom. Zbog toga redovno pohađa časove klavira nakon što završi obaveze koje ima u školi, a ponekad vježba i više puta dnevno.
Direktorka “Montesori” škole, Jelena Petrović nije krila oduševljenje što se među pedesetak učenika koji pohađaju ovu obrazovnu ustanovu nalazi i ovaj mali genijalac. Kako kaže, on je za sada jedini učenik kineske nacionalnosti u školi, ali nije rijedak slučaj da djeca iz različitih krajeva svijeta dođu u Beograd i pohađaju ovu školu.
– En je vrlo društveno i pametno dijete i mi smo presrećni što je njegova mama odlučila da ga upiše baš u našu školu. Mi se trudimo da mu uljepšamo i olakšamo školske dane, ali on se sjajno uklopio u novo okruženje – kaže direktorka.
Enova mama nije naučila srpski, ali joj sedmogodišnji sin pomaže da se snađe u novoj sredini. Te tako kada odu u kupovinu, En prevodi mami nazive sa skrpskog na kineski i tako joj umnogome olakša svakodnevne poslove.
Život u Beogradu im se dopada, kako kaže ljudi su prijatni i srdačni, a posebne pohvale imala je za srpku kuhinju. En najviše voli da jede krompiriće, pa je njegova mama odlučila da zasadi ovo povrće koje En redovno zaliva.
Brojna interesovanja i talente koje ima, kao i trud koji ulaže u razvijanje istih, dokazuju da je jedna ovako mlada osoba vrijedna pažnje i da zasluženo nosi epitet “mali genijalac”. Zapamtite to ime, En Vang.
(Blic)
