Milorad Јurković, poznatiji kao stolar Mile, i danas ima pune ruke posla. Izrađuje stolice za hranjenje beba, koje poklanja mladim roditeljima.
Sve je počelo prije četiri godine kada je – izrevoltiran cijenama u prodavnici, Mile na svojoj fejsbuk stranici objavio da poklanja stolicu za hranjenje beba.
– Možda je taj slogan “Samo neka se djeca rađaju” najviše i pogodio ljude, tako da se za dva dana bukvalno fejsbuk srušio. Od tada do danas napravljeno je 1.738 stolica i poklonjeno, od toga devet stolica za djecu sa posebnim potrebama. Stolice su otišle po cijelom regionu, čak jedna u Ameriku – priča Mile.
Stolice su stigle i u Banjaluku, Prnjavor, Derventu, a uskoro će stolar dobrog srca ponovo u Republiku Srpsku.
– Dolazim na poziv ljudi iz Bratunca i Trebinja. U Bratuncu imamo trojke, u Trebinju imamo dvojke, otići ćemo tamo – dodaje stolar.
Stolice poklanja ljudima slabijeg materijalnog stanja, roditeljima sa više djece i kao podstrek mladim bračnim parovima, uz poruku da iz te stolice moraju da izrastu bar tri generacije.
Uslov je samo da se stolica ne prodaje, već proslijedi dalje.
U izradi stolica pomažu i supruga i djeca, a sin Stefan mu je, kaže, desna ruka.
Pomoć drugima može da usreći čovjeka.
– Naravno da može. Svaki dan ste ipunjeni. To je nešto u srcu i ne može se opisati – kaže Stefan.
I supruga stolara velikog srca, Aleksandra, ističe da se ni ednog trenutka nije pokajala što su počeli da rade stolice, jer, kako kaže, dječiji osmijeh je nešto što čovjeka ispuni ne za jedan dan, nego za cijelu godinu.
U akciju humanog stolara uključili su se i drugi pa mu se obraćaju i oni koji traže pomoć i oni koji bi da pomognu. Pomagao je i kupovinom ogrijeva, plaćao nagomilane račune za struju, nabavljao lijekove…
Posebno je ponosan što je porodici Savanović sa 11-oro djece u Potkozarju nabavljena krava.
– Tu sreću i radost djece ne mogu opisati. Njima ne treba ni mobilni telefon, ni kompjuter, ništa. Kad su vidjeli kravu, to je bila neopisiva radost – dodaje Mile.
Ono što ovoj priči daje posebnu težinu jeste činjenica da stolar Mile nema stalno zaposlenje, da je podstanar i da, uz rad u stolarskoj radionici, prehranjuje porodicu svirajući harmoniku. To njegova dobročinstva čini još većim.
Čak i svirku, ako je ona povodom rođenja djeteta, Mile ne naplaćuje. Za svoje humanitarne aktivnosti dobio je mnoge diplome i priznanja, čak i orden, ali najveće su mu nagrade, kaže, dječji osmijesi i zahvalnost roditelja. Zato ne čudi što za sebe kaže da je – srećan čovjek.
